“ŽAO MI JE ZBOG TA TRI GOLA, ALI TEŠKO BIH POŽELIO BOLJU KARIJERU! ZVAO ME I HAJDUK, TREBAO SAM U ENGLESKU, A NAJSRETNIJI SAM ZBOG LIGE PRVAKA!“
Ivan Krstanović u razgovoru za GERMANIJAK.HR priča o svojoj osebujnoj karijeri, golovima, propalim transferima… Ali i nedjeljnom derbiju Rijeke i Dinama
Bio je 10 mjeseci izvan terena, već se okrenuo ‘postkarijeri’, iako se uvijek nadao da će mu se otvoriti i da će zabiti još ta četiri gola. Međutim, jedan je poziv, onaj Igora Pamića iz Karlovca, iz Druge NL, ipak presudio i Ivan Krstanović vratio se nogometu. Iako je napunio 41 godinu, još uvijek trese mreže, u dresu Karlovca zabio je dosad tri pogotka, baš koliko mu je trebalo u HNL-u da se na vječnoj listi izjednači s Igorom Cvitanovićem.
“On je na 126, ja sam ostao na 123. Šteta, nadao sam se da ću ga prestići, ali, nije se dogodilo. Žao mi je, naravno, međutim, kad bolje razmislim zapravo i nemam za čime žaliti.”, priča nam Krstanović, vraćajući se s treninga u Karlovcu prema Zagrebu. Karijera za filmsku priču, Div iz Tomislavgrada, kako su ga često zvali, dostigao je brojke, koji, vjerojatno, ni sam nije mogao sanjati. No, ostali smo prvo na istoj temi, trećem mjestu povijesne HNL-ove ljestvice strijelaca.
“Kad sam završio sa Slavenom Belupom, bilo je nekih naznaka da bih mogao ostati u HNL-u. No, vrijeme je prolazilo, ništa konkretno se nije dogodilo, zvalo me nekoliko drugoligaša, nisam htio prihvaćati te ponude, jer, meni je pravi motiv bio HNL i dostizanje Cvitanovića. Na kraju, zvali su me iz Rudeša, ali već prekasno, kad sam bio mjesecima izvan nogometa i kad povratak u HNL možda i ne bi imao smisla. Da se dogodilo ranije, prihvatio bih, pokušao srušiti Cvitu. Naravno, prvih mjeseci mi je nedostajao nogomet, bilo mi se teško naviknuti na mirovinu, igrao sam s društvom po terminima, igrao mali nogomet. A onda je došao poziv iz Karlovca i rekoh: ‘Ajde, idem još malo igrati, dok još mogu.'”
No, na ljeto ipak planira definitivno završiti karijeru?
“Ha, rekao sam i lani da ću završiti pa, eto, nisam. Da, kako sad razmišljam, mislim da ću na ljeto konačno objesiti kopačke o klin, ali neću obećati. Krenuo sam na trenersku Akademiju, polažem za A licencu, svjestan sam da sam u godinama, u kojima moji vršnjaci već imaju ozbiljne trenerske karijere. I vrijeme je da na ljeto odlučim što ću i kako ću, kojim putem. Hoću li ozbiljnije u trenere, biti nekome pomoćnik u seniorima, ili krenuti od mlađih uzrasta. Stiže vrijeme za te odluke.”
Kad se okrene iza sebe ima se čime ponositi. Štoviše, nije mogao ni zamišljati da će ući u anale HNL-a, kao jedan od najboljih strijelaca u povijesti.
“Ja sam jako kasno počeo s ozbiljnim nogometom i cijela je ta priča bila vrlo neobična. Igrali sam za Posušje protiv Čelika, koji se tada borio za naslov. Na utakmici je bio Igor Čalo, gledao je valjda nekog drugog igrača, a ja sam zabio tri gola, pobijedili smo 3-2 i Čalo me doveo u Zagreb. Bilo je tada i drugih opcija, recimo, zvao me i Hajduk, barem se tako pričalo, Međutim, došao sam u Zagreb, bilo mi je tada već 25 godina. Mnogi moji vršnjaci tada su imali ozbiljne karijere, ja sam, praktički, bio na početku. I zato se ne mogu i ne smijem žaliti, jer, da mi je tada netko rekao da ću biti treći strijelac u povijesti HNL-a rekao bih mu da je lud. Došao sam u Hrvatsku s 25 godina i to sam postigao!?”
Spomenuo je da ga je zvao i Hajduk. Nije otišao u Split, ali je zato Hajduku najviše zabijao. Čak 19 golova! Je li ga Hajduk najviše motivirao ili je to ipak čista slučajnost?
“Ma, ne bih rekao da mi je bilo draže zabijati Hajduku nego ostalima i da sam protiv Splićana igrao s većim motivom. Ne, uvijek sam igrao jednako, ali doista mi je protiv Hajduka uvijek sve polazilo od noge. Praktički, kako god sam zapucao, tako je ulazilo. Sjećam se jedne utakmice, dok sam igrao za Slaven, golman je ni iz čega pogriješio, dobio sam loptu, puknuo i ušla je. A dotad gotovo nismo imali priliku na toj utakmici. Ispada da sam Hajduku zabijao radije nego drugima, ali to je doista splet okolnosti.”
Inače, kopajući po bespućima statistike, došli smo do podatka da je Krstanović jedan od rijetkih (uspjeli smo pronaći još sam Davora Vugrinca i Marina Leovca), koji je pobijedio Dinamo u Maksimiru s tri različita kluba. Uspio je to sa Zagrebom, Rijekom (dvaput) i Slavenom Belupom. Bio bi i apsolutni rekorder da nije bio ozlijeđen kad je Modre u Maksimiru (4-1) pobijedila Lokomotiva.
“Nisam znao za taj podatak, ali, zanimljivo. Stvarno, kad pogledam što sam sve napravio u karijeri, s obzirom kad sam počeo, mogu biti ponosan.”
Kad je igrao najbolji nogomet karijere, gdje se najbolje osjećao?
“Ipak, igrati u onom Dinamu, u Ligi prvaka, to je bio vrhunac. I danas, kad gledam s društvom Ligu prvaka, volim se pohvaliti ‘tu je tata-mata zabijao’, haha. A možda sam najbolji nogomet igrao u Rijeci, kad sam u jednoj polusezoni zabio 13 golova. Bilo je to razdoblje nakon one suspenzije, nakon trzavica s Armadom. Imao sam dodatan motiv, želio sam dokazati da vrijedim i malo sam se i zainatio. Rekao sam: ‘sad ću vam pokazati kakav sam igrač’, haha. I zabio sam 13 u polusezoni!”
Krstanovićeva je karijera posebna i jer nikad nije otišao iz HNL-a u inozemstvo. Igrao je u Zagrebu, Dinamu, Rijeci, Lokomotivi, Zadru i Slaven Belupu, ali unatoč svim tim golovima, nije nikad napustio Hrvatsku.
“Ja sam tip, koji ne voli ići daleko od kuće. Ponuda je bilo, mogao sam u Aziju, Iran, Kinu, bilo je još opcija, ali ja nikad nisam o tome previše razmišljao. Evo, ja sad, u ovim godinama ne bih otišao u Kinu da mi netko ponudi pet milijuna eura! Jednostavno, nije me zanimalo, nisam lud za tim destinacijama, uvijek znam reći da idem tamo gdje mogu doći autom, haha. Skroman sam čovjek, nisam rastrošan, živim normalno i nisam išao za novcem, nisam tražio više nego što mi treba. I svoje sam ambicije ostvario u HNL-u. Ipak, žao mi je samo zbog jedne stvari.”
Koje?
“Jedini transfer, zbog kojega mi je bilo žao što se nije dogodio, jest onaj u Englesku. Bio sam u Dinamu, tražio me Sheffileld Wednesday, tada klub iz Championshipa, bilo je sve dogovoreno, čekao se samo potpis. No, nažalost, nisam dobio radnu dozvolu, nisam igrao u reprezentaciji, tada su takvi igrači teško dolazili u Englesku, radna dozvola je bila veliki problem. Meni nije bilo suđeno, ali, kažem, doista ne mogu žaliti za previše stvari, teško da bih poželio bolju karijeru, pogotovo s 25 godina kad sam tek došao u HNL.”
Pitali smo ga i za prognozu nedjeljnog derbija na Rujevici. Igrao je i u Rijeci i u Dinamu, kako vidi rasplet borbe za naslov?
“Već sam i ranije kazao da očekujem Rijekin kiks, dogodio se protiv Lokomotive. Normalno je da Rijeka ne može stalno pobjeđivati, da je morala negdje i izgubiti bodove. Međutim, to ne mora ništa značiti, na Rujevici je teško itko favorit, čak ni Dinamo to nije, iako su Modri, po meni, ipak, favoriti za naslov prvaka, zbog iskustva, ali i trenutne forme. Sve je moguće u nedjelju, Rijeka bi pobjedom opet preskočila Dinamo, a Dinamo bi trijumfom otišao na plus četiri, iako, ne mislim da će derbi odlučiti prvaka. Još su tri utakmice do kraja, igraju i jedni i drugi s Osijekom, neće im biti lako pobijediti.”
Piše: GERMANIJAK.HR
www.tomislavnews.com/Foto uz naslovnicu: Ivan Krstanović Popo i Mario Pašalić u Sarajlijama (fotografija iz arhiva TN)
