Jučer je u duvanjskom selu Gornjem Brišniku, smješetnom među brdima, a udaljenom oko 3 kilometra planinskog puta od magistralnog pravca Tomislavgrad-Posušje, upriličeno neobično, a vrlo zanimljivo okupljanje.
Nije bila neka određena obljatnica, okupili su se generacije učenika koji su išli u četverogodišnju školu u Gornjem Brišniku, školu koja je prestala s radom krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća.
Okupio se lijep broj, njih 60, a s gostima ih je bilo oko stotinu. Stigli su sa svih strana svijeta, a najmanje ih živi u Gornjem Brišniku(5).
Ni jaka sivljovina, grmljavina, jutarnji pljusak nije ih omeo okupiti se, jer su bili pripremili i šator.
Na početku Susreta „brišničke drčajine“, a sada odraslih, ozbiljnih i uspješnih ljudi, majki, očeva, a poneki i bake i djedovi, na starom groblju sv. Ilije „U borovim“ služena je sveta misa, koji je, uz koncelebraciju fra Petra Drmića i fra Gabre Mioča, predvodio fra Frano Musić, brišničko dite.
Nakon misnog slavlja svi su se preselili na Bagarića dočić, gdje ih je čekao ručak. Zanimljivost je kako se okupljanju i svojevrnom slavlju odazvao i nekadašnji učitelj u Gornjem Brišniku Milan Čvoro iz Mostara, kojega su dovezle kćerke, nekadašnje učenice škole u Gornjem Brišniku. Bilo je uistinu dirljivo kada su mu uručili darove, nakon toga se on obratio svojim nekadašnjim učenicima vidno uzbuđen. Najljepšim, biranim riječima prisjetio se tih dana i kazao kako mu je učiteljevanje u Gornjem Brišniku bio najljepši dio života kojega se rado sjeća. Bilo je i suza i smijeha…
Zahvalili su nekadašnji učenici i vjeroučitelju fra Gabri, koji je bio i župnik u Župi Bukovica (kojoj pripada i Gornji Brišnik) i učio ih vjeronauk, pripremao za prvu pričest.
U popodnevnim i večernjim satima „drčajina“ su se opustila uz igre iz djetinjstva, iz školskih dana u Gornjem Brišniku: graničara, topice, gume, pitonjaka, čvoke, pleske, igrali kolo, pivali gangu…Prisjećali se zgoda i nezgoda iz djetinjstva i školskih klupa, bilo je smijeha, i suza, i sjete,nostalgije…bilo je svega i bilo im je lijepo, nezaboravno!
Nakon skake i trke, a svi su čini se u dobroj kondiciji, urođeno im to od skake po brima, okupili su se oko harmonikaša Stanka Ćurčića-Veranovića, pjevali i plesali, a važno je napomenuti kako je i ovaj susret bio humanitarnog karaktera kako to i priliči brišničkoj dici. Susret je podržao-pomogao i načelnik Tomislavgrada Ivan Vukadin.
Nad Bagarića dočić, nad Grnji Brišnik polako je padala noć, pa su se brišnička drčajina, nerado, ali ipak je bilo vrijeme, počela razilaziti puna dojmova s nezaboravnog susreta koji je teško riječima opisati, a koji bi se trebao ponavljati svake godine.
www.tomislavnews.com/ Foto: Tina i Franka
