Uputili smo se u proljetno predvečerje uz brda iznad duvanjskog sela Mrkodola. Onomu tko od čobanskih dana nije šetao ovim dragim brdima sve je neobično, promijenila su se i brda i brigovi.
Nekada su ova brda i doline odzvanjala od blejanja ovaca i janjaca, a sada od brujanja ogromnih vjetrenjača. Na vrtovima, na ogradama struga do struge, nitko ih ne podiže, nitko ne mari, a nemaju se od čega ni čuvati, ni ograde oziđivati.
Uživamo u pogledu na nebo iznad dragih brda, na sunce koje je već zaleglo na počinak u svilenu zlatnu postelju, na igru oblaka u visinama, a zaronjeni u duboka i daleka sjećanja…Draga!
www.tomislavnews.com
