Prošlog vikenda prošetah gradom Tomislavgradom (neki bi rekli središtem općine, ali za mene je grad, jer i u samom imenu je to!) i selima na području Općine Tomislavgrad.
Nauživah se ljepote rodnoga kraja, zavičaja u ranu jesen, ne znaš je li ljepše polje, brda, planine, lijepe kuće i lijepo uređene, najčešće cvjetne okućnice, po selima i gradu ( dobro, ima i onih porušenih, starih, zapuštenih, ali duvanjski kraj nije od jučer, stoljećima se tu gradilo, pa su kontrasti, sudari starog i novog, te različiti stilovi gradnje očekivani), napune dušu milinom, zadovoljstvom, a tome doprinese i čisto plavo nebo iznad Duvanjskog polja i mirisi plodova rane jeseni.
Ono, pak, što čovjeka koji prošeta duvanjskim krajem u lijepe dane rane jeseni ražalosti i unese neku tugu u srce i nemir u dušu, jest posvemašna pustoš i po selima, a osobito se to primijeti po širokim, prelijepim ulicama u samom gradu. “Nigdje žive duše!”, znaju reći rijetki šetači ovom Božjom ljepotom. Treba imati na umu da gotovo godinu i pol vlada pandemija kada se mnogi ne usude izlaziti iz kuće, ali i da izađu, po selima se vide samo starije osobe, nema silne mladosti, nema pjesme ni igre kroz sela, nema dječje graje, a malo je i blaga na polju, ni ovce ne bleje, niti krave muču u večernjim satima po selima. Žalosti i saznanje da su mnoge lijepe, nove kuće najveći dio godine prazne, spuštenih roleta.
Reći će duvanjski političari kako je došlo takvo vrijeme, iseljava se iz manjih mjesta u veća, iz siromašnih i nesigurnih zemalja u one bogate, a mladi su znatiželjni, neki političari kažu kako ih iz rodnog kraja tjera i želja za avanturom…
Sve je to točno, ali u manjoj mjeri! U većoj je pogrešna politika koja se i ne trudi zadržati mlade osobe, mlade obitelji u rodnom kraju, osim obećanjima u izbornim programima, a kada treba ostvariti ta obećanja zaustavljanje iseljavanja, zadržavanje mladih različitim pogodnostima, nije prioritet nego se odgađa. Do kada? Neki dan zastupnici OV Tomislavgrad rebalansom Proračuna u kojemu je ostvaren višak prihoda taj prihod raspodijeliše na “stotinu” strana, a za poticaj mladim obiteljima za prvu nekretninu – nije doteklo? Oni mogu čekati narednu godinu?! Mogu, ali negdje drugo!
A mladi školovani ljudi, stručnjaci, u naponu snage odlaze, odnoseći sa sobom i znanje i snagu u druge zemlje, koje se vesele mladim osobama, stručnjacima svih profila “gotove ljude”, u čije obrazovanje i znanje nisu utrošili ni centa!
www.tomislavnews.com
