MOST
Most preko kojeg me prevela
nikad se ne dotače obale druge.
Bijaše to onaj most što spaja stvarnost i nedosanjane snove.
Jer najveće ljubavi iščeznu poput duge,
a vrate se ponovo kad se spoje suze i sjećanja.
Još ponekad tražim njenu ruku da me prevede tim čudesnim mostom
koji visi iznad najljepše moguće tuge.
Autor: Ante Miškić Vabec
