Nakon punih sedamdeset godina, na mjestu partizanskoga zločina počinjenoga nad šesnaest nedužnih žitelja Vedašića i dvoje žitelja Letke, u planini Ljubuši (Pakline), u lipnju 1944. godine, jučer (15. lipnja) je prvi puta na mjestu njihova stradanja služena sveta misa zadušnica. Žrtve su, inače, bile stare između trinaest i šezdeset godina.
Uz suslavlje duvanjskoga župnika fra Velimira Bagavca, svetu misu predmolio je dr. fra Robert Jolić, koji je na samome početku pročitao imena pobijenih, opisavši i način njihove mučeničke smrti:
{gallery}pakline{/gallery}
Ivan Miškić zv. Milan r. 1886. Pronađen potpuno izmasakriran i satrven, kostiju potpuno izlomljenih, tako da su mu tijelo morali donijeti u vreći.
Mirko Miškić, sin Ivanov (Milanov ) r. 1929. Pronađen slomljenih kostiju i glave potpuno smrskane.
Ilija Miškić r. 1923. Odveden petstotinjak metara od staja i strijeljan. Na pronađenom tijelu nije bilo vidljivih tragova mučenja.
Josip Gudelj r. 1891. Također odveden podalje i strijeljan zajedno s Ilijom Miškićem. Ni na njemu nije bilo vidljivih tragova mučenja.
Anica Gudelj r.1914. Pronađena iznakažena tijela, slomljene vilice koju je držala samo koža. Trbuh, noge i bedra su joj bili isprobadani nožem.
Jakov Bokanović r. 1889. Po svjedočenju očevidaca iznakažen do te mjere da ga se od straha nije moglo gledati.
Jozo Bokanović r. 1910. Mučen do smrti, a potom mu je tijelo gorjelo na vatri. Nađen s odrezanom glavom kojaje nađena podalje od tijela. Ruku svezanih uzicom od pregače pokojne Ive Šteko.
Ante Bokanović Antuka r. 1903. Pronađen nešto podalje od ostalih, ispod jedne litice gdje je bačen u šumu. Po ozljedama na tijelu se vidjelo da je bio teško mučen i polomljen.
Ruža Bokanović zv. Krištuša r. 1910. Nađena na ledini sklopljenih ruku, pa se pretpostavlja da se molila do smrti. Bila je potpuno prebijena s počupanom kosom koja je bila bačena pored njezina tijela.
Iva Šteko r. 1892. Pronađena iznakažena s očenašima u ruci. Grudi su joj bile probodene i tijelo iznakaženo, a glava probijena. Pretpostavlja se da je umrla u teškim mukama sklopljenih ruku.
Jozo Papić Jokica r. 1917. Pronađen zajedno s ostalima sa strašnim ranama po tijelu koje su bile nanesene nožem. Noge i ruke su mu bile prebijene.
Bože Papić Boko r. 1907. Pronađeno tijelo bilo je zvjerski unakaženo. Noge su mu oderali sve do nokata.
Bože Papić zv. Boškica r. 1899. Iznakažena i polomljena tijela, s glavom bez vilice, pronađen zajedno s drugima. Vilicu, nakon dvadeset sedam godina, pronalazi njegov sin Petar Papić i polaže je u grob svoga oca.
Jozo Papić zv. Jozuka r. 1922. Također krvnički unakažen, oderane kože s nagorjelim tijelom što bi moglo značiti daje stavljan na vatru kako bi krvnici udovoljili različitim metodama mučenja.
Stojan Papić zv. Stole r. 1904. Unakažena tijela, potpuno satrven u vlastitoj koži pronađen na zajedničkom mjestu stravičnog zločina.
Blaž Bilić r. 1926. Njegovo tijelo je pronađeno potpuno golo. Umoren na vrlo čudan način, bez vidljivih izvanjskih ozljeda. Tijelo je bilo neuobičajeno dugačko i tanko što upućuje na to da su ga krvnici mučili rastezanjem. Pretpostavlja se da je umro u strašnim mukama.
Andrija Radoš r. 1931. Nađen potpuno satrven u vlastitoj koži. Bio je dijete od trinaest godina, a mučen na najgori način. Njegov otac je mučeničko tijelo svog djeteta s mjesta zločina odnio u vreći.
Miško Ljubičić r. 1924. Pronađeno tijelo s mnogim ozljedama od bodeža, a nogu oguljenih do nokata.
U nadahnutoj i sadržajnoj propovijedi fra Robert je govorio o tragičnom događaju krvavoga Drugoga svjetskoga rata, koji je samo na duvanjskom području odnio preko 2000 života, Hrvata najviše, ali i Srba i Muslimana koji su također stradali u vihoru ovoga rata.
– Imena svih žrtava do kojih smo uspjeli doći popisana su u „Duvanjskom žrtvoslovu“ i nas trojica autora (Robert Jolić, Jure Krišto, Ante Tadić, op.a.) danas smo ovdje kako bismo odali počast stradalima, naglasio je fra Robert.
U nastavku je kazao:
– Potomci stradalih, djeca i unuci pobijenih mogli su u nedavnom Domovinskom ratu posegnuti za osvetom, no nisu, i to je kršćanska veličina. Jer, samo Svemogući Bog daruje život i jedini ga ima pravo uzeti, zaključio je fra Robert.
Pri kraju svetog misnog slavlja u ime organizatora današnjeg okupljanja, MZ Vedašić, nazočnima se na dolasku, ali i svima zaslužnima u provedbi obilježavanja ove tragične obljetnice zahvalio Ilija Papić, napomenuvši kako se s današnjim danom ne namjerava stati nego naprotiv, u idućem razdoblju raditi na izgradnji primjerenoga spomen obilježja za stradale. Inače, na samoj lokaciji postavljen je drveni križ i privremene ploče s imenima svih pobijenih a osamnaest stabala simboliziraju osamnaest nevino pobijenih duvanjskih Hrvata.
Napomenimo i kako su uz potomke stradalih, žitelje Vedašića i Letke, te ostalih duvanjskih naselja današnjem misnom slavlju nazočili i općinski načelnik Ivan Vukadin sa suradnicima te Stipan Šarac, ministar u Vladi HBŽ.
www.tomislavgrad.gov.TN
