NOĆ TIHO PADA I SVJETLOST BLIJEDI
Cvijetak u ruci čekanje u duši
Dan za danom u istom “kaputu”
Lampion svijetli nekome gasne
Nekom početak nekom kraj putu
Noć tiho pada i svjetlost blijedi
Tama se spušta polako vlada
Nekom je ovaj lampion mali
Do zore svjetlost svjetlost i nada
A zora stidljivo pokazuje iskre
K’o da se misli hoće li doći
Hoće li donijet toplije jutro
Poslije tamne i hladne noći
Na klupi čeka uporno netko
Lampion polako gubi svoj sjaj
Hoće li zorom doći početak
Ili podsjetiti da ipak je kraj
A koga čeka komu se nada
Što očekuje zbog koga bdi
To zna on lampion i zora
I srce kojim kucaju sni.
Ruža Marinčić
www.tomislavnews.com
