ČESTITAMO: OVIH DANA je objavljena nova, treća zbirka pjesama Josipa Leutara, pod naslovom “Ti lijepa ženo”

U Zagrebu je ovih dana objavljena nova, treća zbirka pjesama autora Josipa Leutara, rođenog u duvanjskom selu Stipanići, a s obitelji živi u Zagrebu.

Zbirka pjesama “Ti lijepa ženo” treća je Leutarova knjiga pjesma, u njoj je oko 170 pjesama napisanih posljednjih godina. Prva zbirka nosi naslov “Duvanjsko polje”, a druga, objavljena prošle godine “Duvanjski vjetrovi”.
Leutar u svojim lirskim pjesmama najčešće pjeva o zavičaju, iz kojega je otišao kada je imao 15 godina, a život ga je nosio od Banjaluke, Sarajeva, Osijeka, Hamburga…Bio je uspješan poduzetnik, a danas živi kao umirovljenik u Zagrebu i osnovno mu je zanimanje pisanje pjesama.
Josip je relativno kasno otkrio darovitost stvaranja, pisanja pjesama, kako sam kaže “zahvaljujući” samoći u koroni, pa ne čudi da najčešće piše o zavičaju, djetinjstvu, ljepotama duvanjskog kraja: polja, brda, planina, rodnoga sela, o duvanjskoj jakoj buri ili cvjetnom Duvanjskom polju…
U njegovim stihovima osjeća se nostalgija, počesto je to za selom i osobama kojih više nema, a svoja osjećanja Leutar iznosi na dlanu. bez uljepšavanja, bez tajnovitosti, rekli bismo onako kako ih oči vide, a duša osjeća.
Nećete u Leutarovim stihovima naći filozofije, niti neke prikrivene čežnje, sve je jasno na prvo čitanje.

U posljednjoj zbirci “Ti lijepa ženo” Leutar je zadivljen Božjim stvorenjem, ženom koja je vrijedna njegove ljubavi, njegovih stihova, ženom vrijednom njegovog života, očaran je i opčaran ljepotom žene. Leutarovi stihovi su prepuni ljubavi, nježnosti u svakoj prigodi, kod njega nema grubih riječi, ponekad se tek osjeti žal za mladošću, počesto i životom u kojemu je bilo mnoge rada, trke za osiguranjem egzistencije obitelji, a život i uživanje u životu u tim danima prolazili su mimo njega. Leutar sve to uspijeva sada nadoknaditi u svojim pjesmama, sada na miru, u kojima reda slike idiličnog seoskog života, najčešće smještenoga na Duvanjsko polje, pokraj Šujice, rijeke njegovog djetinjstva, čiji je žubor slušao napasajući maleno stado ispod Stipanića.
Tražite li u Leutarovim stihovima stil nekih poznatih pjesnika, nećete ga naći: Josip je originalan, svoj, ne mari on za književne forme i norme, ne pati od čistunstva riječi, pusti da ga nose riječi bez želje uokviriti ih. Iako mu je veći broj pjesama u rimi, kako ga ponesu osjećanja. No, rima kod Leutara nije nužna, u ponekoj pjesmi ona prelazi u slobodni stih, lagan, lepršav, vedar, pa vas Leutarove pjesme i u zadnjoj, nedavno objavljenoj zbirci “Ti lijepa ženo” neće opteretiti ni sadržajem, ni stilom, stihovi su to od kojih ne boli glava, oni su puni ljubavi i vedrine, kao nebo nad Duvanjskim poljem ili samoniklo mirisno šareno cvijeće po livadama.
Evo jedne od Leutarovih pjesama iz zbirke : “Ti lijepa ženo”:

OSJETIM MIRIS POLJA MOGA

Gledam niz polje, djetinjstva moga
Raznolike boje čvrsto ga spajaju
Uživam i maštam trenutka ovoga
Emotivna razmišljanja me osvajaju.