U ponedjeljak, 22. 2. 2016. godine, u 20 sati, u Grazu (Austrija) Dževad Karahasan, poznati svjetski književnik rođen u općini Tomislavgrad (na Blažuju), predstavio je svoju novu knjigu „Utjeha noćnog neba“…
Zanimanje austrijske publike bilo je veliko, ali bilo je na predstavljanju u Kulturnom centru u Grazu i nas nekoliko Duvanjki i Duvnjaka koji ovdje živimo i radimo.
Roman koji ima preko 700 stranica i koji vodi 1000 godina unazad čita se kao i najbolji romani Salmana Rusdija. Način na koji je Karahasan pisao o životu na Orijentu u 11. i 12. stoljeću, s brojnim i slikovito opisanim detaljima o duhovnom životu tadašnjeg vremena, je toliko živ, živopisan, da, gledajući i iz današnje perspektive, čitatelju bude sve jasno, sve poznato.
Knjiga djeluje na vise nivoa i analizira sistem vlasti jednog carstva. Političke greške koje se moraju osvetiti, religiozni konflikti, tajne službe koje su, tako izgleda, zauzimale drugo mjesto po moći u državi, fanatici koji se pri ostvarenju svojih ciljeva ni vlastite smrti nisu plašili… Pri čitanju romana, Karahasan je stvorio atmosferu u Kulturnom centru kojom je opčinio publiku i koja se lako prepustila čaroliji pripovijedanja, temi romana.
Karahasan je pažljivo, brižno izgovarao svaku svoju riječ, jer je svaka imala ne samo književnu, nego i životnu težinu. Kazao je kako je zanimljivost romana i u tomu što ga je pisao, na njemu radio 11 godina, a da ni sam nije mogao slutiti kako će i danas, kada je roman objavljen, njegova tematika, njegov sadržaj biti vrlo aktualan. Dokaz je to da je literatura takva umjetnost koja je u stanju „sudariti se“ s realnošću, sa životom i biti svevremenska. I to je, po mom skromnom mišljenju, glavna i optimistična poruka ove neobično zanimljive Karahasanove knjige.
{gallery}aida-roman{/gallery}
Zato vrijedi objaviti jedan odlomak iz romana :“ Utjeha noćnog neba“, a koji mi se neobično svidio.
– Pametan i čestit čovjek se hvata samo onih konopaca koji prolaze preko njegovog vrta i tako ostaje u onome o čemu ponešto zna. Ostani u svom vrtu Omare, bave se onim sto znaš!
–Ma bojim se da je u pravu Abul-Hasan, on kaže da se čovjek danas mora miješati u sve, jer jedino trud i snaga dobrih ljudi mogu usporiti opći raspad svijeta. A svijet se raspada, to valjda ni ti nećeš osporiti.
–Pa ga ti odlučio uvezati i spasiti – riknuo je Abu Said.
–Vrane vade oči jedna drugoj, ali se razumiju, teško golubu koji se umiješa među njih, moj hakime! Obje će se okrenuti protiv njega i srediti ga, pa se onda opet obrušiti jedna na drugu. Ali golubu neće oprostiti, ni to što je golub, ni to što se umiješao.
–A što ćemo sa dugom prema svijetu? – nije se predavao Hajjam. –Kako mirno gledati raspad svega svijeta, kako pristati na njega?
-Tako na primjer što ćeš se sjetiti da si se i ti sam počeo raspadati, i da ćes se sigurno raspasti bar dva dana prije nego svijet.
www.tomislavnews.com /Teskt i foto: Aida Šošić
