RASTANAK
Došlo je vrime, moramo ić,
na majčinu licu puno bola.
Eto nas opet prid Božić,
čim dici završi škola.
Nježno mater primi u zagrljaj,
i lagano je po ramenu tapše,
ne želi joj viditi u očima sjaj,
jer će mu na putu biti lakše.
Kad krenuše, zatrubi dvaput,
sa zadnjeg sjedišta mašu joj dica,
u sebi im poželi sretan put,
i začu se zatvaranje vratnica.
Sve je pusto kad nema dice,
ostade tišina i tuge talog,
na kauču još lutka njene mezimice,
i neki žuti bager unučića malog.
Katolički kalendar u ruke uzima,
pa gleda kad koji sveci dođu,
možda im se odmor poklopi svima,
pa i prije Božića na put pođu.
Pali svjetlo kasno u noći,
u molitve stavlja voljena bića,
pa se tješi… brzo će to proći,
za par miseci eto i Božića.
Tuge je previše, a radosti malo,
svjesna je…. već je stara baka,
i zna da nije još puno ostalo,
do zadnjeg, konačnog rastanka.
Autor: Jakov Krišto/Foto ilustracija
www.tomislavnews.com
