Jučer smo objavili tekst i fotografije s okupljanja maturanata ispred hotela u Tomislavgradu. Sada pročitajte uistinu prekrasan scenarij po kojemu je tekla maturalna zabava u hotelu: toplo, humorom prožeto, srcem pisano…
A simpatični voditelji Ivan i Ivona kao pravi profesionalci, odradili su svoj dio posla…
IVAN: Dobra vam večer generacijo! Dobro došla na svoj maturalni ples. Ostavimo večeras sve brige, zaboravimo tugu i strah od budućnosti. Večeras budimo sretni jer smo ovdje došli milovani proljetnim povjetarcem i najljepšim željama naših roditelja i profesora.
IVONA: Polako se približavamo izlazu iz naše škole. Još koji dan i samo će u zajedničkom sjećanju ostati sličice iz đačkog života, isto u svim školama, a opet samo naše. Odzvanjat će negdje naš smijeh, izronit će neke djevojačke oči, papirići pod klupama, zalijepljene žvake i ono stotinu puta ponovljeno pitanje: „Profesore, možete li me pustiti“ ?
IVAN: To znači da odrastamo i da su prozori naše škole otvoreni prema velikom svijetu. Mnogi će nam ljudi prolaziti kroz život, ali školski prijatelji ostavljaju svoj svjetlucavi trag.
IVONA: Predstavljamo na svoj način našu generaciju, generaciju 2015/2016.
Krenimo!
IVONA: Prvi nastupaju žestoki momci sa zapadne strane škole. Neustrašivo su odolijevali školskim zadaćama i lektirama te ponovno došli do mature. Ima ih na sve strane, i na hodniku, i ispred škole, i iza škole, u kafićima, a nađu se i u učionici. Budućnost ih ne plaši jer ima toliko auta koje treba rastaviti i opet sastaviti i toliko brava koje treba otključati i zaključati. Mijenjali su razrednike, ali su slijedili svoju ideju: Ne odgađaj za sutra, ono što možeš odgoditi za prekosutra. Automehaničari i Bravari s razrednicom Marom Tokić.
IVAN: Slijedi ekipa koja je uvijek pod visokim naponom. Škola ih ne zabrinjava. Oni brzo pune dnevnik onim jednostavnim ocjenama, ali oni brzo i uče, a još je do kraja nekoliko dana. Matematika je za njih jednostavna: Bolje tražiti curu nego x ! Ne znamo kako im idu strani jezici, ali znamo da su dobri u izvannastavnim aktivnostima. Cure čuvajte se oni nam nose svjetlo u rukama, ali je i prekidač i njihovoj ruci! Njihovo školovanje i odrastanje sigurnom rukom vodila je njihova razrednica. Pozdravimo Elektromehaničare i razrednicu Mirjanu Kukić.
IVONA: Zgodan razred, zgodna struka! Dva u jedan: Strojarstvo i elektrotehnika. Budući da izučavaju preciznu mehaniku, precizni su u dolasku, a naročito u odlasku iz škole. Oni će daleko dogurati naročito ako put ide nizbrdo. Imaju jasan stav po pitanju struke, sporta i modnog izričaja. Zauzeli su najbolje mjesto u školi, blizu izlaza, s pogledom na cure preko puta. Sjajni su u osvajanju prvašica, a nisu loši ni u u stvaranju sijedih svome razredniku. Jedinstveni Mehatroničari i jedini razrednik ove generacije Stanić Ivan.
IVAN: Dolazi razred koji mudro prati svoj program rada. Malo prakse, još manje knjige, malo više izostanaka i najviše osmijeha. Sve to skupa lijepo upakovano čini ih posebnim, skupa s njihovom razrednicom. Njihov moto je: Učenje nikoga nije ubilo, ali čemu riskirati! Budućnost je pred njima. Svijete, primi toplo ovaj razred koji će nam prodati sve, ali ne i dušu! Pozdravimo Prodavače i njihovu razrednicu Ankicu Bagarić.
IVAN: Možete ih primijetiti. Uvijek netko od njih ulazi i izlazi iz učionice. Oni uvijek moraju nešto i moraju negdje. Oni imaju svoje prioritete i to prema
A jutarnja kavica, sendvič, veliki odmor , kontrolni iz računovodstva! Smatraju da je bolje naučiti i nepotrebno nego ništa! To su budući menadžeri i sigurno nas izvlače iz krize! Ali polako! Dok prođe maturalna zabava, oproštajno, roštilj…. Razbili su uobičajeno mišljenje da cure najviše pričaju na satu i vrlo su aktivni na hodniku i izvan škole. Svoj srednjoškolski put započeli su s razrednicom Marijanom Tipurić, a sada odlaze s razrednicom Marijom Grgić. Sve ih pozdravimo: Ekonomski tehničari i razrednica Marija Grgić.
IVONA: S drugog kata škole na svijet mudro gledaju i čekaju sljedeći sat. Knjižnica im je udaljena 2 m, kabinet je kat niže, a na praksu ih vozi školski bus. Pa tko bi napustio takvu školu! Šarolik je njihov nastavni svijet. Znaju sve o voćkama, životinjama, mlijeku, žitaricama, a kad im sve to dosadi , jednostavno ne dođu na sat. Da ne bi odlutali i previše se razmazili razrednica ih za čas spusti u školske klupe.
Čeka ih prostrano i lijepo Duvanjsko polje, a do tada prošetajte malo po našoj pisti „UVIK ISTI“ . Poljoprivredni tehničari i razrednica Ružica Bagarić.
IVAN: Oni će nam raditi o glavi, kad – tad ! Ni sami sebe nećete prepoznati kad vas uzmu u svoje ruke. Vješti su u miješanju boja, barataju škarama, četkama, fenovima.., kako cure tako i dva momka. Koga briga za neke futurizme i
Oni vam popravljaju raspoloženje, a ne ocjene. Dvije stvari su naročito dobro usavršili: Selfie ispred škole i selfie iza škole. Na sve kritike imaju svoj profesionalni odgovor: Ma tko vas šiša!
Slijede frizeri s razrednicom Azrom Kozarić.
Nakon predstavljanja razreda, u drugom dijeli večeri, uslijedilo je fotografiranje maturanata sa svojim razrednicama, razrednikom…
IVONA: Došli smo s proljećem: Polako smo odrastali u našoj Strukovnoj. Provodili smo zajedno dan za danom, slušali zvono za zvonom, učili lekciju za lekcijom i evo nas na pragu zrelosti. Veselo smo se spustili pjesnikovom ulicom, obukli haljine i odijela i stigli pravo na našu maturalnu zabavu.
IVAN: Mi smo večeras one Cesarićeve kapljice koje slap našega grada čine tako lijepim. Večeras 179 zvjezdica treperi na našem nebu i isijava mladenačku energiju i ljepotu. I svi zajedno šaljemo najtoplije pozdrave Marku Šteki. S nama si večeras, Marko!
A najsjajnija je na nebu zvjezdica našega dragoga Petra Radoša.
IVONA: Tko bi rekao da smo to mi?! Oni nestašni đaci koji su uveseljavali svoje roditelje i profesore. Hvala našim roditeljima i profesorima. Možda i nismo sve razmjeli i naučili sada, ali jednoga dana hoćemo sigurno. Nećemo nabrajati imena. Svatko od nas ima svoj popis dragih ljudi pa neka ga prelistava sam za sebe.
IVAN: Drage djevojke! Tražite svoj put ljubavi i činite sve što je moguće da ga prijeđete s dostojanstvom.
IVONA: Dragi momci! Život čovjeka se cijeni prema tragu koji je ostavio za sobom. Ostavite svoj trag s osmijehom i hrabrošću.
IVAN: Drage cure, ne morate nositi marke. Budite marka!
IVONA: A vi momci, nemojte biti samo vlasnici kvadrata i auta. Buidte vlasnici svoje sreće.
IVAN: Odavde počinje naš prvi let. Ulijećemo u brzi životni vlak na otvorenoj pruzi. Ne dajmo da nas zavode moderne iluzije i krenimo pravim životnim stazama.
IVONA: Uspjet ćemo ako čvrsto uzmemo u svoje ruke kormilo našeg života i hrabro krenemo u svijet.
IVAN: Jedna mudra žena kaže: Život je igra. Život je sreća. Pa igrajmo se, generacijo i zaslužimo svoju sreću!
IVONA: Učinimo svoje snove stvarnim. Učinimo svijet boljim i zauvijek sačuvajmo u srcu ove naše zajedničke dane
IVAN: Draga generacijo ! Uvijek živi svoje najbolje dane ! Slijedi svoje snove, sačuvaj svoj osmijeh i budi sretna, generacijo!
Obratit će nam se ravnatelj naše škole Stanko Čamber- Žila.
Nakon pozdravnih riječi ravnatelja i iskrene želje da uspiju u životu, bez obzira što će raditi, uslijedio je snažan i dug pljesak dlanova duvanjske mladosti, od kojih se prolomila dvorana, a zatim: pjesma i ples uz duvanjski bend „Afrodita“, isprobavanje sreće kroz tombolu, ples s narančama, čestitke onima koji su taj dan slavili rođendan…Veselje i smijeh do dugo u toplu duvanjsku noć, sve je prštalo od mladosti, ljubavi, radosti…
www.tomislavnews.com /Scenarij-tekst: Snježana Redžepagić/Foto: Studio Relive