Došao je i taj dan kojeg smo svi tako dugo čekali, zbog kojeg smo se najviše trudili… Finale u Čitluku.
Znali smo da će biti teško, teže nego dosad. Moram napomenuti da nam je utakmica protiv Vodica dan prije dobro koristila. Sve gluposti na kojima smo griješile u utakmici protiv Vodica u Čitluku smo ispravile. Putem u Čitluk svi smo smišljali nekakve svoje akcije, također smo i davale savjete jedna drugoj… i evo nas, došli smo u Čitluk. Prvu smo utakmicu igrali protiv “Buškog blata“, ekipe iz Tomislavgrada. To nam je bilo kao nekakvo zagrijavanje prije utakmice protiv “Brotnja“.
Eto, došla je i ta utakmica… zagrijavanje, sve cure razmišljaju o tome kako će igrati, pokušavaju se sjetiti svega onoga što smo dosad naučili, a neke, neke su sve zaboravile. Kraj zagrijavanja… sjeli smo na klupe. Svi su nervozni, trener nas uporno želi osloboditi od straha. I počela je igra, ona koju smo dugo čekali… u svakoj utakmici obe ekipe se u početku žele dokazati, žele prepasti ove druge. E pa točno je tako bilo. Naš trener viče, njihov isto, baš se osjetila nervoza u zraku i to me je baš živciralo, također u početku je bilo previše naporno.
Razmišljala sam o svim greškama, samo da ih ne napravim, o obrani dobroj i čvrstoj, također i napadu. Kasnije, kad smo se uigrali bilo je i dobro… nije bilo više one nervoze, sve je išlo mirno – dobro – ne baš mirno, ali boje nego u početku. Ma bilo je naravno grešaka i naših, a i od suparničke ekipe. U drugoj četvrtini trener je primijetio da broj osam u njegovoj ekipi ima četiri faula. To sam bila ja. Bila sam uvjerena da nemam toliko faula i eto, opet sam bila živčana. Trener me je izveo. Dalje je sve išlo normalno. Počelo je i drugo poluvrijeme. Trener me je opet uveo, rekao je da budem oprezna. I bila sam… skoro cijelo poluvrijeme sam odigrala bez faula.
I… KRAJ. Naša pobjeda, naravno. Ova nam je pobjeda značila više od svih drugih. A taj osjećaj dok smo dolazili, zagrijavali se, igrali pogotovo, i na kraju pobijedili bio je neopisiv. Ovu utakmicu odigrali smo bolje od svih drugih koje smo igrali. Pobjeda nam puno znači, ali ovo je tek početak, pred nama su mnogobrojne utakmice, treninzi… Idemo dalje, idemo ostvariti svoje ciljeve, idemo u pobjede jer je… IZNAD SVIH… – LIVNO!
Marija Maja Pavić, ŽKK Livno
