Krumpiruša, sirnica, zeljanica, sterana, kljukuša, tikvenjača…samo su neke od brojnih vrsta pite, a samo je jedan pitac-burek!
Nisam još upoznala nekoga tko ne bi volio jesti pitu, neki sve vrste, neki vole samo jedne, ali vole ih, a burek vole baš svi, pa postoji poštapalica: “Nisam burek da se svima sviđam, da me svi vole”!
Pita je nekada (negdje možda i danas!) bila jelo siromašnih, jer za njezino pripravljanje nije trebalo mnogo namirnica i to, uglavnom, jeftinih koje su najčešće bile pri ruci. I pita je najčešće bila glavno jelo.
Najjednostavnija i pita koja najmanje košta je krumpiruša: najviše pola kg brašna i kilogram krumpira, malo masti ili ulja, soli, vode i to je to-pita za prste polizat. Krumpiruša može biti od kuhanih ili od sirovih krumpira, a danas se često uz kuhani krumpir , ali i uz sirovi, umiješa i sir, pa je to neka mješavina krumpiruša-sirnica.
Naravno da se danas u krumpirušu mogu dodati i dodaju i kapula i biber, a nakon što se ispeče polije se kiselim mlijekom, ili se uz pitu pije kiselo mlijeko.
Vrsta pite zavisi od toga što je nadjev-fil-tirit, odnosno čime se napuni jufka, pa imamo sirnicu (sir i jaja), zeljanicu (blitva ili špinat) , tikvenjaču, pitu od luka, grušpitu…Danas se, jer mogućnosti to dopuštaju, u pite stavlja i kajmak, pavlaka, jaja…
Razlikujemo pite sterane i savijače: sterane su one kada se jufka ne savija, nego se položi u tepsiju ili pleh i na nju se stavlja nadjev-tirit, a potom se stavlja druga, treća… jufka.
„Sve su pite pitice, a burek je pitac“, postoji jedna narodna koja burek stavlja na tron svih pita, dakle, pita broj jedan. Burek je pita u kojoj je nadjev meso, sjeckano ili mljeveno, a sve vrste dolaze u obzir, s tim da govedinu i junetinu treba malo propirjati. Nekada je nadjev meso i krumpiri izmiješani, pa je to šarena pita. Ukoliko se burek zalije kiselim mlijekom ili pavlakom, tada je buredžik, posebna poslastica.
Postoje i takozvane lijene pite, to su one kojima ne trebaju jufke, pa ih je teško i zvati pitama, imaju zato i posebna imena: šodernjača-titkuš-poležak-ajkara, to je najjednostavnije jelo iz tepsije. Isjecka se ili izrenda krumpir, posoli, doda se malo brašna, izmiješa i izlije na podmašćenu tepsiju ili pleh i peče, a najbolja je ispod sača-peke.
Doduše, danas se i ovo jednostavno jelo spravlja i sa sirom, jajima, zeljem…
Uzlivača-razlivača-zljevača pravi se od mješavine brašna, jaja i vode, malo kvasca i treba čekati jedan sat da se ukvasa, pa se izlije u tepsiju ili pleh i peče. Danas je pita često desert, dakle jede se nakon glavnog jela, a u Bosni je gotovo svakodnevno jelo koje se „priklipi“ svim jelima, pa za ručak je : grah i pita, čorba i pita, pečeno meso i pita, kiseli kupus i pita, dakle, pita je obvezna, a ostalo što stigne.
Pita je i danas omiljeno jelo, obožavaju ga i djeca i odrasli, i žene i muškarci, jede se u svim prigodama, na svim veseljima, uz to što se često jede i u obiteljima.
Mnogo je šala vezanih za pite, za domaćice-pitarice, ali o tomu nekom drugom prigodom.
Možda bi trebalo za svaku od ovih pita napisati recept, ali stariji već znaju, a mlađi to mogu naći na internetu.
Dobro je danas za ručak neku od pita, a mi predlažemo burek-dakle pitac, tu ne možete pogriješiti, zapisan je dijalog između majke i sina u duvanjskom kraju:
Mater: “Sama ne znam što ću danas ručku?”
Sin: “Majko, sto puta sam ti rekao kad ne znaš što ćeš ručku ti napravi burek pa neka se čeljad ljuti”!
Mater: “Pa jučer sam ga pravila, ne mogu svaki dan burek, ja bi štogod prominila?”
Sin: ” I je li se tko jučer ljutio? Nije! Ako moraš nešto prominit, promini misto pečenja: jučer si burek pekla u pećnici, danas možeš pod sačem! Svaki dan kad ne znaš što ručku ti udri burek, pa neka se čeljad ljuti!” (haha)
www.tomislavnews.com
