Negdje u ovo doba prošle godine, kad sam se biciklom popeo kod križa na brdu Traunstein, kroz glavu mi sinu misao, kao neki znak, poziv, da se uputim u Međugorje…
Ivica Radoš, rođen 1979. godine u Pogaju-Tomislavgrad, mladić zaljubljen u ekstremne sportove, biciklizam prije svih, krenut će u utorak, 14. lipnja biciklom iz Wels-a Gornja Austrije do Međugorja u Hercegovini. O tom dugom putu, zahvali Gospi, Ivica nam je danas rekao:
– Idem zahvaliti dragoj Gospi za sve u životu što imam i ne tražim od nje ništa, samo joj želim zahvaliti za ovo što imam: zdravlje i obitelj. Vozim preko Zagreba Plitvica i Knina. Planirao sam prvi dan odvoziti oko 200 km, dakle do Bruck/Muhr, gdje ću prespavati. Drugi dan isto 200 km do Zagreba, gdje ću prenoćiti, a treći dan vozim oko 180 km do Plitvica, tu ću prenoćiti, a četvrti dan vozim oko 150 km do Sinja, tu noćujem. Peti dan, a to je subota, planiram, ako Bog da i sve bude po planu, kasno popodne trebao bih izbit u Medjugorje na Brdu ukazanja, s trkačicom na ramenu. Tu ću kleknut, zahvaliti Blaženoj Djevici Mariji za sve u životu što imam: zdravlje, obitelj, ljubav…
Zatim ću krenuti s Božjom pomoći niz brdo, na svetu misu u Crkvu Svetog Jakova u Međugorju u 18 sati. Tu ću se ispovjedit i pričestit, a potom i prenoćiti u Međugorju. Ujutro krenuti na zadnju dionicu ove etape-prema dragom Podgaju, Tomislavgradu, gdje me čekaju roditelji- govori nam detaljnije o planiranom dugom putu Ivica.
Ivica je iz rodnog Podgaja, kada mu je bilo 12 godina, s roditeljima odselio u Austriju, gdje je završio za keramičara.
Dok je bio mlađi igrao je nogomet u kadetima i juniorima kod prvoligaša LASK LINZ 1994. – 1996.
Od 2002. godine radi kao vozač tegljača o zadovoljen je svojim poslom.
Pitamo Ivicu od kuda ljubav za biciklizmom?
U maju 2013. godine shvatim da ne živim baš zdravo, jer sam imao 116 kila, a pušio sam po dvije kutije marlbora! Odlučim nešto poduzeti: prvo kupim neki jeftin bicikl i jednostavnu biciklistiku opremu i krenem s treningom. U prvoj godini imao sam samo malih rezultata, a zatim, početkom sezone 2014. godine počinjem s treningom svaki dan. Prodajem jeftini bicikl i kupujem Mountainbike Scott Scale 700 RC i istodobno Trkačicu Scott Solace 10, dvije prvoklasne mašine u biciklizmu. Tada prelazim na extremne treninge i u toj godini izgubim nekoliko kilograma na vagi. To me motiviralo i nastavljam dan za danom trening, trening, trening… i nakon treninga ponovno trening. Uz to prestanem pušiti zatim bacim i tako dobijem još 30%na izdržljivosti. Pojačam trening i do danas izgubim oko 32 kila, i sada se dobro osjećam.
U ova doba prošle godine, točnije 2. lipnja, kad sam se popeo na brdo TRAUNSTEIN kod Gmundena na 1800metara n/v , na samom vrhu kod križa dobijem znak, čvrsto vjerujem s neba, čujem glas u smislu: pa Ivica kad radiš sta radiš i forsiraš se koliko forsiraš uzmi godišnji i uputi se u Međugorje i rodni Tomislavgrad. Biciklom se popni na Brdo ukazanja i zahvali Gospi- priča nam Ivica i i kako i kada je donio odluku krenuti na ovaj put.
Kad se spustio s brda već sutradan je upisao godišnji odmor godinu dana unaprijed, dakle za ljeto 2016. godine. Želio je da u Međugorje stigne na godišnjicu Gospina ukazanja, 24.6.2016. godine, ali želja mu nije mogla biti ispunjena da baš na taj dan bude u Međugorju.
-Naime, u međuvremenu sam upoznao i nekadašnjeg bicikl profija Milu Jovišića koji me je uzeo pod svoj osobni trening i ubrzo me uvodi u svoj klub, u kojem je on i dan danas s 56 godina starosti najcjenjeniji nekadašnji akter. Ove godine već ima nekoliko utrka, a čekaju me još dvije, a jedna od njih moći će se gledati i pratiti i na tv: bit će 26, lipnja, 2016. u 5 Seen Rad Marathon, zato sam odlučio dva tjedan ranije krenuti u Međugorje, kako bih imao vremena i za odmor do utrke-kaže Ivica i dodaje da ga ni kiša, ni žega neće spriječiti putovati u Međugorje i u Tomislavgrad.
Tko će Ivicu dočekat u Podgaju, u Tomislavgradu?
Imam brojnu rodbinu i prijatelje u Podgaju i duvanjskom kraju, ali i šire, ali znam sigurno tko će me dočekat i tko mi se veseli: moja mater i ćaća koji žive već deset godina u Podgaju. Oni su prije deset godina dobili austrijsku mirovinu u vratili se u svoje rodno selo, u svoj kraj. Dvije moje udate sestre i ja ostali smo živjeti u Austriji. Ja imam dvije krasne kćerkice, a prije smo češće dolazili u Podgaj, sada neke obveze, ali dva puta se obvezno dolazi u zavičaj-o svojoj obitelji priča Ivica.
Što ga najviše veseli u Podgaju?
-Moje drago kino, haha. Mater će napravit puru-pušu i zlivaču i sto puta zovnut me na mobitelom i viknuti:“Jebo te pas di si više, oladi ti se puša!“, ćaća će reć: „ Ruže, pusti ga, kad on oće neka ide, sada, potlje, ko da mu neko smeta…!“ Eto, to je moje drago kino, haha- kroz smijeh završavamo razgovor s ovim zanimljivim čovjekom, redovitim čitateljem našega portala, koji, uz roditelje, brojnu rodbinu i prijatelje, pozdravlja i sve čitateljice i čitatelje Tomislavnews.com.
Mi zahvaljujemo na ovom osvježavajućem razgovoru, želimo sretan dugi put Ivici u Međugorje i Tomislavgrad!
www.tomislavnews.com/ Razgovarala : Ljuba Đikić/Foto: privatni album
