No, priča o Violeti nije samo poslovna – to je i priča o razvoju hercegovačkog kraja. Zahvaljujući Ćorlukinoj viziji, ovaj dio BiH bilježi ekonomski rast, otvaranje novih radnih mjesta i jačanje lokalne zajednice.

Prošle godine, također u Grudama, otvorio je jednu od najsuvremenijih tvornica kartonske ambalaže, bila je to, priča nam, dok prolazimo kroz suvremeni proizvodni pogon Corspacka, investicija od 42 milijuna eura. No, ovdje nije kraj poslovnog širenja. U Grudama otvara i tržni centar. U 2025. godini sa svojim kompanijama planira biti još uspješniji i još više investirat.

Investirat ćemo oko 10 miliona eura u Lastu

„Tržni centar će biti gotov krajem ljeta ili početkom jeseni, i to će biti jedna nova, drugačija ponuda po najnovijim metodama, pratimo trendove i mislim da će i za kupce okolnih mjesta i gradova biti jedno osvježenje“, kaže Petar Ćorluka za Forbes BiH i dodaje:

„U ovoj godini ćemo širiti proizvodni program u Lasti, već smo dogovorili neke aktivnosti u tom smjeru, dogovorili smo tehnologiju, sirovine i mislim da ćemo u  ovoj godini investirati desetak miliona eura u Lastu, a ovdje, pored ove tvornice, gradit ćemo novu tvornicu toalet papira, jer ova tvornica postoji već 20 godina i mislim da ćemo sa novom tehnologijom, novim načinom obrade sirovine moći ponuditi tržištu neke naprednije, bolje proizvode, tako da ćemo se u ovoj godini fokusirati da unaprijedimo i proizvodnju toalet papira, brisača, salveta, maramica itd. Uglavnom, sad se fokusiramo u core biznis, da dignemo kvalitetu u tom segmentu.“

Kupovinom Laste iz Čapljine, Ćorluka nije oživio samo jednu staru fabriku, već je oživio i jedan kraj.

„Mislim širiti njen proizvodni program. Sve smo automatizirali, robotizirali i redizajnirali“, kaže Ćorluka i pojašnjava zašto je odlučio kupiti ovu, još iz vremena bivše Jugoslavije popularnu tvornicu keksa.

„Nama su uvijek zanimljive neke nove stvari. Kada po istom hodaš postane dosadno. Ulazak u segment prehrane bio je vrlo zanimljiv i mislim da smo tu uspješno ponudili bolju kvalitetu, bolji dizajn, da smo prisutni na svim tržištima u regiji.“

Petar Ćorluka je uključen i danas, nakon duže od tri decenije bavljenja poduzetništvom, u svaki segment rada svojih kompanija. Također, može se reći da je kao poslodavac u lagodnoj poziciji, jer je znao kako izgraditi i sačuvati tim suradnika koji su kompetentni i lojalni.

„Radio sam nekad po 12, čak i 14 sati dnevno, a zatim sam smanjio na osam. Cilj mi je sada raditi četiri sata dnevno, ali to nije uvijek moguće ograničiti. Već sam u godinama kad ne bi trebalo previše se naprezati, da bih duže trajao. Jer, samo hladne glave i svjež možeš donositi ispravne odluke. Firma je izgradila stabilan sustav i okupila tim kompetentnih suradnika. Uvijek uzimamo pripravnike i to su sve naša djeca koja su se tu odškolovala. Nekad ih šaljemo i vani na obuke, dovodimo konsultante iz svih zemalja svijeta, iz svih segmenata. Sve to radimo postepeno, korak po korak, godina po godina“, kaže naš sugovornik.

“Tko ne radi taj ne može ni pogriješiti”

Kao poduzetnik sa više od 35 godina iskustva, može reći da stabilnost, znanje i tradicija dolaze nakon dugog rada, a u njihovim kompanijama je tradicija da pružaju šansu mladima – da se educiraju, razvijaju i pokažu svoje vještine. Ako netko i pogriješi, priča nam, to mu se ne uzima za zlo, bitno je da ima poštene namjere i da pokušava, jer  tko ne radi, taj ne može ni pogriješiti.

„Ohrabrujemo mlade ljude da što više budu aktivni i da što više u praksi primjenjuju teoretska znanja. Mislim da smo u tome postigli mnogo“, kaže on.

Više se ne može raditi na instinkt

Kažu da najljepše pjesme nastaju iz tuge, a nastaju li i najveći i najdraži biznisi  iz nužde, naš sugovornik odgovara: „Zanimljivo pitanje. Nije me to nikad nitko pitao. Iz tuge tuge ili radoznalosti? Ne znam. Kažu neprilika daje priliku. Ovdje u Hercegovini je stvarno bila neprilika. Jer, krš i besparica, nezaposlenost, iseljavanje, to su sve neke stvari koje pokazuju da neprilika daje priliku. Tako da smo se borili i imamo u sebi taj borbeni gen. Znamo da nam ništa nije servirano, da nam ništa nitko neće dati, da se moramo sami izboriti. ‘90-ih kada je Marković donio zakone o formiranju privatnih poduzeća, pomislio sam zašto ne bih probao. Ako ne probaš, nećeš ni uspjeti. Tako da su ti počeci u poslu bili pomalo i naivni, ali i hrabri, i onda postepeno se gradilo, kroz greške i kroz uspjehe, iako se više uči iz grešaka nego iz uspjeha. Ja sam učio skupa sa svojim suradnicima. I tada se radilo najviše na instinkt. Danas više ne može biti na instinkt, jer tada se nije imalo šta izgubiti. Danas se ima šta izgubiti i mora biti sistematičnost, analiza tržišta o mogućnosti ulaganja. Tako da, sve te stvari se dobro prouče, pa se onda ide u investiciju“, pojašnjava Ćorluka.

Petar Ćorluka potječe iz skromne obitelji i kada ga vraćamo u period njegovog odrastanja, s mnogo emocija se prisjeća svojih roditelja. Bavili su se poljoprivredom, kaže nam, što je bilo i jedan vid poduzetništva, jer nisu bili ni na kakvom budžetu, samo su dobivali ono što su ostvarili i zaradili. U to vrijeme mahom se ovisilo o vlastitim znanjima i upornosti. Već tada je vidio šta u praksi znači biti organiziran, znati kako obraditi zemlju, proizvesti proizvod i kako ga prodati.

U Grudama je, priča nam, završio gimnaziju, a u Sarajevu studije. Prvu plaću zaradio je u Hercegovina putevi Mostar, dijelu nekadašnjih SOUR-a „Putevi BIH“ Sarajevo. Sjeća se mnogo naprednih i uspješnih pojedinaca iz tog vremena. Stvari u građevinarstvu u socijalizmu su bile uređene tako da si morao stvarati.

Kod zaposlenika cijenimo i nagrađujemo samoinicijativu

„Radnici su bili normirani i obračun plaća je bio od učinka. Takav sistem smo primijenili i kod nas u Violeti, da sve mjerimo, sve normiramo i na osnovu toga se obračunavaju plaće. Tako da naši zaposlenici u proizvodnji vrlo često naplaćaju više nego u Upravi i administraciji. Sada pokušavamo i administraciju na neki način da mjerimo da bi bili motivirani, da bi mogli više zaraditi. Na zapadu nama je uvijek Njemačka bila uzor i tamo su bila mjerenja razna, ljudi koji su spretni, vrijedni, stručni, mogli su puno više zaraditi od onih koji su pasivni, koji nemaju samoinicijativu, jer mi cijenimo kod zaposlenika samoinicijativu i da naprave još više nego što se od njih traži, i onda to normalno nagrađujemo“, kaže Ćorluka.

Povećanje minimalne plaće na 1.000 konvertibilnih maraka, odluka koju je početkom godine donijela Vlada FBiH, izazvalo je različite reakcije u javnosti. Petar Ćorluka, kao dugogodišnji poslodavac, na naš upit iznosi svoje mišljenje o ovoj mjeri i objašnjava što smatra primjerenim opterećenjem na plaće u BiH.

„Mislim da bi trebalo uvijek pričati o bruto plaći koja je kod nas puno veća od neto plaće, i sa doprinosima država bi trebala biti konkurentna, isto kao što mora i firma da bude. Ja moram biti konkurentan u odnosu na proizvođače, neovisno o tome da li oni rade u Poljskoj ili u Sloveniji ili ovdje, jer se sudaramo na istom tržištu i moj proizvod kvalitetom, cijenom, dizajnom i svim drugim, mora biti konkurentan. Tako da naši ljudi vrlo često, mislim da preko 300.000 naših radnika radi u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, neki idu u Crnu Goru itd., i tamo plaćaju doprinose. A njihove obitelji ovdje koriste i zdravstvo i školstvo i šta ja znam šta.

Tako da bi ambijent trebalo napraviti da je isti ili bolji nego što je u susjednim zemljama, da bi poslodavci mogli isplaćivati veće neto plaće i da mogu stvarati bolje uvjete, da bi ljudi ostajali ovdje, jer ne voli nitko baš da ide od svoje kuće, da radi bez svoje obitelji ili da vodi i cijelu obitelj. Uvijek sam govorio da moramo biti konkurentni. Kako ćemo to? Mislim da bi bilo pametno zdravstvo, kao što je to u Crnoj Gori, da se odvoji iz PDV-a, da se malo poveća PDV, jer zdravstvo koristimo svi; i zaposleni i nezaposleni, studenti, đaci, penzioneri, svi koristimo zdravstvene usluge i svi plaćamo PDV. Zaposlenici da budu manje opterećeni. Protiv sam sive ekonomije, mislim da mi možemo sivu ekonomiju spriječiti ako ponudimo niske poreze. Onda nitko ne bi posezao za tim da mu radi radnik na crno, da je na birou, ne znam koliko stotina tisuća, od kojih puno radi negdje na crno ili možda radi čak u susjednim zemljama, a prijavljen je na biro kod nas. Tako da bi to trebalo malo raščistiti, da stvarno ljudi rade stvaran posao i da svi plaćaju obaveze, a onda bi sigurno budžet bio puniji nego sad. Ali, kada bi svi plaćali. Mislim da to možemo ako damo neke popuste, da smo tržišni. Normalno država mora imati za penzionere, za socijalu, za sve, ali morao bi se stvarno napraviti jedan bolji koncept, koji je bolji od susjednih zemalja i da mi možemo kao poslodavci nuditi bolje plaće nego što to u susjednim zemljama rade. Ali, normalno moramo to vezati uz produktivnost, uz vještine i uz znanje“, kaže Ćorluka ističući veliku kvalitetu bosanskohercegovačkih radnika.

Bh. radnici su najkvalitetniji radnici u regiji

Može li BiH radnik biti više plaćen?

„Može, on to zaslužuje i bh. radnici su najkvalitetniji radnici u regiji. Imamo firme u Sloveniji, Hrvatskoj i u Austriji, međutim, ovdje su ljudi najviše posvećeni, najbrže uče i najviše daju. I oni su lojalni, oni su odlični! Međutim, svi traže gotove radnike, stručne. Mi uzimamo pripravnike, damo im mentore i čekamo strpljivo one koji stvarno imaju volju i talent, i oni za godinu, dvije postaju vrhunski. Imaju odličnu produktivnost, energiju, dobiju znanja. Znanja im morate dati. Međutim, mora kompanija biti opredijeljena na to da nudi ljudima dobar ambijent, dobre mentore i oni će sigurno postići vrhunske rezultate, jer naši ljudi su prepoznati u svim zemljama, u Skandinaviji, Njemačkoj, Austriji, Americi…Svugdje su vrlo cijenjeni, vrijedni u svim segmentima društva. Meni je samo žao ako mi posegnemo da uvozimo jeftinu radnu snagu od nekud koja se ne može ni snaći. Lakše je puno naše mlade obučiti, evo, iz srednje škole. Nudimo praksu, nudimo naše inženjere da daju praktičnu nastavu u školi. To je zlata vrijedna omladina koju samo treba usmjeriti“, govori Ćorluka.

Pripremiti drugu generaciju koja će nastaviti započeti posao predstavlja veliki izazov za svakog osnivača firme. Petar Ćorluka temeljito pristupa i procesu tranzicije. Ekskluzivno za Forbes BiH otkriva u kakvu poduzetničku misiju i u čije ruke planira jednog dana ostaviti grupaciju Violeta.

Napravili smo obiteljski ustav

„Formirali smo novi upravni odbor, obiteljski odbor i nadzorni odbor. Imamo tri vanjska člana i u nadzornom odboru i ostalo je obitelj, imam četvero djece, dva sina i dvije kćeri, oni su već u poslu u kompaniji, radi nam to jedna agencija iz Njemačke, koja je do sada za tisuće firmi u Evropi radila restruktuiranje i vlasničkog i upravljačkog dijela, i posjeduje ogromna iskustva. Mi želimo da učimo od najboljih, tako da, evo, već dvije godine radimo, imamo seminare, bili smo u posjeti, cijela moja obitelj u Njemačkoj, u Austriji, u tim uspješnijim obiteljskim firmama koji su doživjeli tranziciju. I mi sad upravo radimo na tranziciji, ova godina će biti probna s obiteljskim, nadzornim i upravom, koja je odlično posložena, sa ljudima koji rade u firmi preko deset godina, nitko nije sa strane, svi su izrasli ovdje, ali koristimo najbolje konsultante i od njih uzimamo iskustva, znanja, tako da će Violeta biti pripremljena kao holding, napravili smo i obiteljski ustav po kojem svi moraju raditi, a koji između ostalog, utvrđuje pravila ponašanja, zapošljavanja, način trošenja, u šta se može investirati, da se firma ne može prodati, to je, recimo, osnovno. Znači, vlasništvo mora biti uvijek u obitelji i centrala će uvijek biti u Grudama. Evo, to su, recimo, osnovne stvari. Znači, centrala je u Grudama u BiH, obiteljska firma, bez mogućnosti prodaje. Investirat ćemo, širiti se, kupovati razna znanja, educirat se, napredovat, pratit trendove, to je smisao ulaganja i sljedeće generacije, unuci, praunuci, isto će biti njihova prava ograničena, propisana, tako da nema mogućnosti da firma ode u nečije tuđe ruke“, pojašnjava Ćorluka.

U privatni biznis je ušao skromno, počevši s jednom prodavaonicom južnog voća, da bi danas bio na čelu jednog od najuspješnijih poslovnih sistema u BiH i šire. Njegova firma postala je stup lokalne ekonomije, zapošljavajući brojne porodice, pružajući sigurnost generacijama radnika. Mnoge porodice su ovdje zasnovale dom, mnoga djeca su školovana zahvaljujući plaćama zarađenim u njegovim kompanijama.

O svemu tome, o putu od skromnih početaka do liderstva u privredi, koliko osjeća ponos kada danas prođe Grudama i u kojoj mjeri je zadovoljan čovjek, Ćorluka govori iz lične perspektive.

Čovjek je najsretniji ondje gdje su njegovi korijeni

„Zadovoljan sam, što sam ostao normalan, što radim, investiram, što dajem priliku mladim ljudima. I, meni je žao samo onih koji nisu dobili priliku u našoj zemlji pa moraju ići trbuhom za kruhom. A, oni koji su dobili priliku, a nisu iskoristili, to je onda njihov problem. Ovdje je bilo dosta teško. Grude su bile jedna od najnerazvijenijih općina u bivšoj Jugoslaviji, teško se dolazilo do posla, puno se iseljavalo, mojih rođaka ima od Kanade, Sjedinjenih Američkih država, do Njemačke, Austrije, Francuske…, i vidim kolika je njihova čežnja, želja da se vrate kada dođu ovdje. Sam nisam nikada razmišljao da negdje odem, mislim da trebamo otići, naučiti nešto, uzeti njihova znanja, ali mislim da je čovjek najsretniji ondje gdje su njegovi korijeni. Mjesto rođenja nije mogao birat, a mjesto rada, življenja, se može birat, ali je najsretniji čovjek koji sve sklopi, da je zadovoljan sa svojim mjestom i rođenja i mjestom rada i mjestom življenja.

U životu, kaže nam, nikada nije trošio više nego što je zarađivao. I kao student kada je u Sarajevu radio preko studentskog servisa više je kaže zarađivao nego što je trošio. O novcu, priznaje nam, i nema neki osjećaj, on je kaže, sredstvo s kojim možeš činiti dobra.

„Ako vi upravljate novcem onda je to jedna blagodat, a ako novac upravlja vama, onda to može biti jedna velika nesreća. Može biti i zlo. Tako da treba to držati pod kontrolom. Tokove novca sam uvijek kontrolirao humano i pravedno. I nastojim da budem human i pravedan. Sada koliko sam uspio, ja to ne znam. Sve zavisi, onakav si kakvim te drugi vide. Tako da je vrlo bitno s ljudima s kojim surađuješ da te oni mogu ocijeniti. Mi to i radimo u firmi, ocjenjujemo. Naši zaposlenici ocjenjuju svoje šefove, nadređene i nadređeni ocjenjuju svoje podređene. Imamo vrlo jake ljudske resurse koji rade ta ocjenjivanja i analize vrlo često i na osnovu toga, ako neki rukovodilac bude dva puta za redom loše ocijenjen, on ne može više biti menadžer“, govori Ćorluka.

“Bježao sam od politike i privatizacije”

Dok sklapamo mozaik svega što smo vidjeli u Grudama i njegovim tvornicama, ne mogu a da ga ne pitam jednu činjenicu; kako se desilo da je napravio ovoliko snažnu poslovnu imperiju, da ga nema ni u jednoj negativnoj priči, ni u jednoj aferi, da se za svaku njegovu kompaniju veže pozitivan imidž i da on zapravo svoje bogatstvo nije stjecao iz privatizacija.

„Bježao sam od politike, bježao sam od privatizacije, jer loši su bili primjeri. Ja uvijek gledam, učim od najboljih i slijedim dobre primjere. Znači, ne upuštam se u neke rizike, ne upuštam se u dilove, ne upuštam se u bilo kakve kombinacije. Konkurencija mora biti lojalna i treba se kao u sportu natjecati.

Fair play je uvijek potreban, i meni ne smeta nikakva konkurencija. Mislim da ona podstiče, ne dozvoljava da se uspavaš, tako da, što više konkurencije, bolje je i proizvođačima, poslodavcima, da se ne uspavaju, da napreduju, investiraju, reinvestiraju, a mislim da je u svemu tome bolje i potrošačima, jer potrošači mogu sami birati za sebe šta je bolje. Uvijek kažem, kupujte Violetu i Lastu ako je ona bolja. Ako nije, trebate nas kazniti, kupite konkurentski proizvod, dajte nam opomenu da napravimo bolji proizvod i sa boljom cijenom. Tako da, mi smo spremni na tržišnu utakmicu”, kaže Ćorluka, koji je bio među prvima koji su svoje resurse stavili na raspolaganje unesrećenim stanovnicima Donje Jablanice, Konjica i drugih mjesta koje su prije nekoliko mjeseci pogodile poplave i klizišta, te ponudio pomoć u izgradnji domova.

“Jučer smo potpisali ugovor sa dvije obitelji koje imaju puno djece. Zemljište je osigurano, a dogovorena je i izgradnja montažnih kuća. Radove izvodi firma iz Gornjeg Vakufa, dok će organizacija Pomozi.ba pripremiti temelje, a mi ćemo preuzeti sve ostale radove za te dvije kuće. Jedna kuća bit će izgrađena u Jablanici, druga u Konjicu, i mi smo baš htjeli obitelji koje imaju djecu, koje su baš ugrožene, gledali smo da to budu obitelji kojima je to najpotrebnije i da je to u ruralnom području. Projekat će biti završen u sljedećih nekoliko mjeseci. Ugovori su potpisani i kreće gradnja.

BiH je zemlja za investiranje

Sa svojim kompanijama i proizvodima prisutan je i na tržištima regije i inozemstvu poput Austrije, Mađarske i Italije, koja je blizu, dosta je skupo i zahtjevno tržište, kaže, ali su u mogućnosti da budu konkurentni. Češka i Slovačka su također zanimljiva tržišta, govori nam. BiH je i dalje njihovo prioritetno tržište za investicije.

“Bosna i Hercegovina je naše domaće tržište, tu imamo prioritete u investiranju, zapošljavanju, centrala je tu, radni potencijal je ovdje najjači, ljudi nisu zahtjevni, vrlo brzo uče i mislim energija je dosta povoljna, za gradnju je najpovoljnije tržište. Gradit ćemo novu tvornicu u ovoj godini od nekih 25.000 kvadrata, imamo dobre gređevinare, uglavnom Bosna i Hercegovina je zemlja za investiranje. Ja bih pozvao sve investitore da investiraju u BiH i neće se sigurno pokajati”, kaže Ćorluka i dodaje kako bi naša zemlja trebala da nastavi evropskim putem, jer pripadamo Evropi, a time bi se otvorile i nove životne i radne perspektive.

Kompletan video intervju s Petrom Ćorlukom za Forbes BiH