U njima prepoznaju lice Krista patnika. Oni su jedni drugima prijatelji, tu je iskrenost prioritet! Jednostavnim riječima i gestama prijatelj prijatelju želi reći da je voljen, da nije zaboravljen, da vrijedi
Kolodvor – mjesto sastanka i rastanka, sreće i tuge, mjesto susreta! Susret je neiscrpan, smislen, blag i čist. Čekati nekoga, nadati se dolasku, pustiti suzu, natopiti čežnju, pogledati u nebo i zahvaliti za život. Susret je najiskrenija i najljepša stvarnost koja ima moć objasniti smisao našeg postojanja. Jedan takav poseban susret ostvaruje se na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Susret je to pun dostojanstva i pažnje, susret žedan iskustva. Udruga Savao, već preko sedam godina služi braći i sestrama zagrebačkih ulica, svakog utorka i petka susreće na Kolodvoru ljude koje društvo ne želi susresti, gleda u oči onima od kojih većina okreće glavu. Susreću ljude na periferiji, ljude kojima gradske klupe nisu mjesto za uživanje u pogledu već mjesto za počinak, susreću životnu stvarnost, svjetove u kojima mostovi nemaju funkciju prelaska, svjetove u kojima tramvaji ne služe za prijevoz već štite od hladnoće.
O kakvom susretu je riječ, približit će nam kroz svoj život Ana, prijateljica, sestra, žena. Anin vedri duh, najbolje opisuje riječ sestra; blizu je svima te uvijek spremna pomoći. Anin životopis je impozantan, ovdje bih samo spomenuo da Ana preko 40 godina radi u KBC Zagreb kao medicinska sestra, a već šest godina obavlja dužnost glavne medicinske sestre KBC Zagreb, a uz to je i pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo. Utorak je poseban dan za Anu, jedinom danu u tjednu u kojem Ana ne ostaje na poslu izvan radnog vremena, već žuri u prostorije udruge Savao. Članovi i volonteri Udruge se od 17 sati počinju skupljati u prostorijama udruge kako bi pripremili tzv. pakete, koje će u 20 sati podijeliti na Glavnom kolodvoru. Udruga je aktivna više od sedam godina te osim stalnih članova (njih 50ak), koji su možemo reći stupovi udruge, kroz udrugu je do sada prošlo više od 900 volontera. Veličanstveno!
Kada volonteri i članovi pristignu u prostorije Udruge, svi se okupe u kapelici, pomole se, a zatim idu pripremati pakete. Svakog utorka i petka, pripremi se oko 200 paketa. Jedan paket redovito sadrži dva sendviča, voće, mlijeko (sok), vlažne maramice, slatkiš, paštetu (mesni narezak). Priprema paketa je prilika da se volonteri i članovi susretnu, svi zajedno rade, a duh zajedništva se snažno osjeća. Ana često pusti i neku pjesmu na mobitel, pa se uz rad i pjevuši. Kada se sve završi, a prije samog polaska na Kolodvor, ponovno se svi okupe u kapelici, rasporedi se tko će što na Kolodvoru raditi, pomole se te kreću na Kolodvor.
Taj put do Kolodvora je poseban, jer susret se bliži. Volonteri znaju da ih na kolodvoru čeka između 180 i 200 ljudi. Kada se dođe na Kolodvor, jedni volonteri su zaduženi za dijeljenje paketa, jedni za točenje kave i čaja, jedni za dijeljenje robe, jedni za razgovor… (usp. Dj 12).
Ime Ana se na Kolodvoru često spominje. Ana je, kako smo spomenuli medicinska sestra te mnogima put da dođu do bolnice. Mnogi imaju zdravstvenih problema, od problema s vidom, do rana na tijelu. Ana se trudi, koliko može, svima koji ju zamole pomoći, naručuje ih na preglede u bolnicu, kupuje im čisto rublje kako bi mogli otići na pregled. Jednu zgodu Ana bolno prepričava, kada je jednog brata naručila na pregled, i kada mu je to rekla, on je na to odgovorio: ,,A gdje ću noge oprati?’’
Ana je osnovala i zbor na kolodvoru, svaki utorak pojedine sestre traže Anu da zapjevaju pjesmu Krist na žalu. Pjevaju je radosno zagrljeni, a tom ambijentu posebnu težinu imaju riječi ja sam siromašan čovjek, moje blago su predanost Tebi.
Volonteri vrijeme i ljubav poklanjanju bližnjima, vraćaju im dostojanstvo, koje im je društvo, a katkad i oni sami sebi oduzeli. U njima prepoznaju lice Krista patnika. Oni su jedni drugima prijatelji, tu je iskrenost prioritet! Jednostavnim riječima i gestama prijatelj prijatelju želi reći da je voljen, da nije zaboravljen, da vrijedi.
Teško je, vjerujem, iz dana u dan, iz godine u godinu, ići na Kolodvor, kada bi mnogi očekivali da se broj potrebitih smanjuje, on se zapravo svake godine povećava. I mnogi će se od nas pitati koji je smisao, tu nema uspjeha. Ali mi možda nismo upoznali kršćansku Nadu, koja bježi od matematike i brojki, njoj je mjerna jedinica Ljubav. Kršćanska Nada je živa, ona je Isus Krist. Ta Nada pere noge bratu kako bi mogao otići na pregled (usp. Iv 13, 12-14).
Tu Nadu bismo mogli upoznati kroz rad Udruge Savao, jer smo svi na putu obraćenja. Udruga je osim utorka i petka, kada ide na Kolodvor, aktivna i tijekom ostalih dana u tjednu u kojima prikuplja sve što je potrebno za utorak i petak. Osim toga Udruga organizira i hodočašća za braću i sestre zagrebačkih ulica, prošle godine su po prvi puta bili i u Međugorju. Više o njihovom radu možete vidjeti na njihovoj stranici (pogledaj ovdje).
Objava je fra3
www.tomislavnews.com
