Hrvatska ljepotica s tragedijom u srcu. Tu ženu kamera posebno voli. I ne samo zato što je po mnogima najzgodnija atletičarka Europskog prvenstva u Amsterdamu.
Simpatična Austrijanka Ivona Dadić ima zarazan osmijeh, koji obara s nogu.KAKAMERA JU Čudno vam je prezime za jednu Austrijanku? Kad i nije Austrijanka. Roditelji ove 22-godišnje ljepotice iz ratom zahvaćene Bosne preselili su se u Austriju. U gradić Wels. Otac Nino, inače iz Bugojna i majkaDanica (Buško Blato) bosanski su Hrvati.
– Roditelji su mi sve. I ja njima. Svuda me prate. Oni su moji najveći navijači – pokazuje nam rukom njihovo mjesto na tribini olimpijskog stadiona.
– Ha, ha, zar opet? Meni je to fora. Ljepota nikad ne može odmoći, zar ne?
Kad su neki mediji na Igrama u Londonu našu košarkašku reprezentativku Antoniju Mišuru proglasili najljepšom sportašicom Igara, paralelno su ruski proglasili najljepšom baš Ivonu.
– Antonija je za mene jako, jako lijepa žena.
Ivonu u Austriji, u kojoj je postala nacionalna rekorderka i prva višebojka koja je otišla na OI, zovu atletska princeza.
– Ma, to je zato što u Austriji višeboj smatraju kraljevskom disciplinom. A ja obožavam ružičastu boju – smije se Dadić, čiji roditelji su vezani za Hrvatsku i stanom podno splitskog Poljuda.
– Hrvatska je prekrasna zemlja, uvijek volim doći tamo.
Što je ona uopće? Austrijanka, Bosanka, Hrvatica?
– Hrvatica. Ali u austrijskom dresu – simpatično će.
Stalno u mislima
Budući da se neke od favoritkinja čuvaju za Igre u Riju, Ivona može biti jako visoko u Amsterdamu. No, njezin glavni posao je skupiti 6.200 bodova, koliko iznosi norma za Rio. Za njezine druge Igre. Na prvima je bila 18-godišnja klinka, završila je 24.
– Odradila sam odlične pripreme u Južnoj Africi. Trenirati paralelno sedam disciplina teško je samo po sebi, pogotovo kad se spremate za Igre – kaže Ivona, koja izrazito voli utrke na 800 m, ali i skok u vis, u kojem ide preko 1,80 m.
Mnoge sedmobojke svoje zgodno tijelo ukrasile su tetovažama. Ivona ima posebnu priču. Doduše, tužnu.
– Na lijevoj ruci imam istetoviran križić s imenom Ivan. On pripada bratu, koji je 2008. poginuo u prometnoj nesreći. On je mojoj obitelji sve. Stalno nam je u mislima. Jako mi nedostaje. Ispod dresa uvijek nosim njegovu sliku. Vjerujem da mi on donosi sreću. Tom slikom želim da brat uvijek bude uz mene…
Jutarnji list/ www.tomislavnews.com