Ma mi smo, na moju dušu, morale biti trudne po devet mjeseci, a današnje mlade ko kokoše-dvadesetak dana nakon udaje rode?!
Draga Mary, pišeš da stižeš u petak i pitaš hoću li te čekat kod kuće ili ću se uputit na more, na tvoju jahtu, među tvoje prijatelje Amerikance?Ja mislim da je najbolje da te dočekam kod kuće, da ti dam neke upute, a ti meni ispričaš što me čeka i kako se trebam ponašati na jahti. Dakako, ići ću sama, ta mogla sam selo povesti sa sobom!? Zakonitog nemam, a voditi kuma veliki je rizik. Ma bi on, ali se boji žene, kojoj ne smije reći ni u kakvom je odnosu sa mnom ( pa, zaboga, ja sam im vjenčana kuma, gdje bi on, a ja pogotovo!). Ali – neću sad o našem poštenju, nego…
Kad već dolaziš u petak, mogla bi u subotu u svatove, udaje se Jozanova Monika. Ona ti je rođena, živi i radi u Njemačkoj, ali će se ovdje vjenčat, e da bi Jozan pokazao kako se kćerka udaje. Je mlada, ali je za Božić bila ovdje kod bake, pa, da prostiš, ostala trudna s onim Stipinim vječitim studentom, i što će sad? Ona ga voli, on se malo nećkao, ali radi Boga i naroda i, ne manje važno, čeka ga odmah posao u Njemačkoj kod punca, pristao je ženiti je. Baš sam sinoć malu Moniku pratila na tečaj priprave za brak. I pravo se iznenadila: sve te pripravnice imale su trbuh do zubi, pa nisam znala idu li u porodilište ili da ih netko uputi kako živjeti u braku? I da znaš, možda baš radi toga, i kod nas se napredovalo glede trudnoće i rađanja djece: sada i ovdje žene rađaju tri nedjelje nakon vjenčanja, pa strina Šujuša uvijek žali kako su žene do sada bile zaostale.
“Ma mi smo, na moju dušu, morale biti trudne po devet mjeseci, a sada ove mlađe kao kokoši-dvadesetak dana nakon udaje rode. E, što ti je tehnika i demokracija-sve na struju i sve po tečaju», uzdiše strina. Nešto mislim da je u pravu: mi smo se morale čuvat kad je bila navala, sad kad se ne trebamo čuvat-i nije neka gužva! Tko nam je kriv što smo davno rođene!
Pišeš da te malo pripremim oko današnjih svatovskih običaja, jer ćeš i ti bratani u svatove. Pa, evo, ukratko, a kada dođeš, sve ću ti natenane objasnit. I sama znaš da su se nekada u našem kraju vjenčanja upriličavala uglavnom zimi, dok je danas ljeto, kolovoz posebice, ono oko Gospojine (ti pogađaj zašto?) udarni termin za svadbena slavlja. Prije samo 20-tak godina vjenčanja su bila najčešće srijedom i subotom, rijetko nedjeljom, a bilo je nezamislivo svadbe zakazivati utorkom i petkom. Danas se vjenčanja održavaju svakim Božjim danom. I dok se nekada bogatstvo i omiljenost mladenaca mjerilo brojem svatovskih konja, danas se mjeri brojem vozila u svatovskoj koloni. U dobre svatove se ne broje oni ispod stotinu vozila. I ne samo to: danas se prebrojavaju vozila inozemnih registracija, a takvih je u duvanjskim , ali i u livanjskim, ramskim, posuškim, kupreškim … svatovima najviše.
Tako smo u jučerašnjoj svadbenoj koloni, koja je prosvirala duvanjskim ulicama, od 121 vozila nabrojali samo 16 BH registracija. Uspjeli smo zapamtiti registracijske oznake na vozilima iz desetak europskih zemalja: Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke, Italije, Švicarske, ali i iz Nizozemske, Švedske, Norveške…, uglavnom iz većine zemalja u kojima su iseljeni ili privremeno borave Duvnjaci.
Osim, dakako, mladenaca, svadbenim slavljima se najviše vesele vlasnici svadbenih salona i trgovci. Ali i glazbeni sastavi, jer glazba mora biti uživo, a vesele se i snimatelji, sve se snima, od jutra do sutra, i fotografije i videa-pravi pravcati filmovi.Svadbeni saloni su zauzeti godinu dana unaprijed, isto i glazbenici, snimatelji, frizerke, kozmetičarke…Sada bi mi trebalo još pola sata napisati ti o jelu i piću u svatovima, pa da ti ne nerastu zazubice, izostavit ću to! Samo ću, znaš da sam zločesta, spomenuti ti pite: zeljanice, sirnice, bureke, uštipke…Ne psuj, čujem te!
I znaš, na račun svatova i mladenaca ovdje ima lijepih šala, od toga da mladenku, kad se umije od svadbene šminke, teško i mladoženja prepozna, a o selu da i ne pričam. Onda ima pitanje: Što mladenci u Hercegovini rade prve bračne noći? Pa broje novce koje su dobili na vjenčanju! A što rade deset dana nakon svadbe? Gledaju videa i fotografije iz svatova! Neki kažu da su to najdosadniji filmovi koji se ne-mogu gledati: svi isti, i radnja i statisti, samo glavni glumci različiti! A gdje mladenci idu nakon dvadeset dana, kad odgledaju filmove s vjenčanja? U rodilište! Ma ima toga još, a ovo o rodilištu, znaš da se, nažalost, najmanje djece rodi ovdje kod nas. Ustvari, u našem gradu je rodilište zatvoreno, a dok je i bilo otvoreno, djeca su se, uglavnom, rađala negdje drugdje, ako se već i prije rođenja djeteta ne iseli, ne ode, a odlazi se, iseljava, moja Mare…
U kolovozu se, inače, broj stanovnika duvanjske i susjednih iseljeničkih općina, a sve ih je više, poveća za najmanje dvostruko, pa bi neupućeni mogli pomisliti kako je naš grad veliko turističko središte. No, od klasičnog turizma tu nema ni t, jer ovdje svoj ljetni odmor, u svojim ili roditeljskim kućama, provode Duvnjaci na radu u inozemstvu ili oni iseljeni u Hrvatsku ili druge europske ili prekomorske zemlje. Nerijetko sa sobom dovode i prijatelje, pa se potrošnja u trgovinama i ugostiteljskim objektima utrostručuje. Sve se to odvija stihijske, bez posebnog programa i organizacije za doček «turista», ali, valjda će se netko i toga sjetiti?
Eto draga moja Mare, ja se tebi napisah mnogo, pa ako nemaš kada, nemoj ni čitati, dođi što prije ovamo, pa ćemo se ispričati. Znaš da je teško sve napisati, ali kad sjednemo uz kavu, pod našu jabuku, u hladovinu…Umalo ne zaboravih odgovoriti ti koliko dolara da poneseš, pa vriću, nemaš što manje, nisi dolazila deset godina, pa te željno svi očekujemo!
Do tada, voli te i pozdravlja, i rado do-očekuje,
tvoja Anđa
www.tomislavnews.com/ Ljuba Đikić
