Poštovani Duvnjaci, branitelji Tomislavgrada i HBZ , u nedjelju, 02 . listopada, 2016. godine, su lokalni izbori u Tomislavgradu…
Suočeni smo s velikim brojem stranaka i kandidata za ulazak u Općinsko vijeće Tomislavgrad. Svi ćemo se zapitati zašto i što ti određeni kandidati mogu promijeniti u našoj općini. Vidimo im slike na plakatima, na tv, na portalima: nasmijani, začešljani, našminkani… mogu u izbornu utrku u Ameriku. Ali oni ne vide narod, izvaran od svih tih silni obećanja, koje oni tako slatkorječivo daju. Ovo ćemo, ono ćemo…Prođu izbori, sve zaborave, izabrani slave kao da su pobijedili mrskog dušmanina u ljutom boju. Umjesto da pruže ruke i zasuču rukave, da zajednički naprave zaokret u politici, da jedan dan vidimo Hrvatsko zajedništvo i slogu na djelu. Da počnu raditi za dobro svoga naroda i puka, da velika većina poslijeratnih duvanjski političara nije i ne može odgovoriti na pitanja što sa malim čovjekom, seljakom.
ZAŠTO SE ISELJAVAMO, zašto su nam škole prazne, zašto naša djeca vide budućnost preko granice. U kojoj državi živimo, zašto naša zemlja ne vrijedi, zašto sloboda ne vrijedi? Zar je hrvatskiji Knin, Makarska, Požega itd… od Tomislavgrada. Odgovor je ne: Hrvatska je gdje se govori hrvatski, gdje se rađamo, umiremo, gdje su naši grobovi, gdje dišemo hrvatski, gdje smo stoljećima ginuli za ove svetu grudu.
Kada smo mi branitelji, uglavnom djeca seljaka i auslendera uzeli puške i otišli branit domovinu, partijaši i njihova djeca su se sakrili u podrume i strahovali za svoje živote. Hoćemo li se mi osvetiti za sva zla što su nam nanijeli za 50 godina komunizma. Samo zato što smo Hrvati. Ostavili smo ih na miru, jer smo imali goreg neprijatelja, trebalo je braniti naše majke, očeve , djecu , sestre…naša ognjišta i vjerovali smo u Božju pravdu i da samo on može suditi. Kad je 1995. godine stao rat i nastavo kakav takav mir, ti isti podrumaši su izašli i pripisali 1/1 državu sebi i sve ono što smo mi i naši očevi stvarali godinama. Postali su veliki Hrvati i domoljubi, a mi neprijatelji države i hrvatski izdajnici. Tako 20 godina , o gdje smo došli? Nikad nismo bili slabiji, nesložniji, ranjiviji…Ugasile se škole u Vojkovićima, Vinici, Seonici…uskoro će u Kazagincu, Crvenicama, Kongori…Što dalje? Nestat će naroda, nestat će i Duvna. Ostat će političari, fratri, tajkuni i njihove sluge. A na naša ognjišta će dovesti neki drugi narod, neke druge ljude, a njih neće zanimati je li Duvno u Hrvatskoj ili B i H!
Zato gospodo političari, ako ne znate i ne možete odgovoriti izazovu i niste spremni ginuti za svoj narod odstupite, radite nešto drugo! Jer da ne bi vi bili oni partijaši iz podruma, a mi prestanemo vjerovat u Božji sud. Jer ova sveta duvanjska zemlja nama vrijedi više od svega i nije na prodaju! Vrijeme je prestati voditi duvanjska politika iz Širokog Brijega, Mostara, Livna, Zagreba, Sarajeva, Beograda. Izađimo na izbore i izaberimo one najbolje među nama: naše branitelje koji su na listama, oni su najbolji!
DUVNO DUVNJACIMA, BOG I BRANITELJI!
Vlado Galić, predsjednik Udruge zaboravljenih branitelja Tomislavgrad/ Sponzorirani tekst
