Za vrijeme boravka u Čapljini novinari su upitali premijera Milanovića boji li se da će ulaskom Hrvatske u EU hrvatski državljani iz BiH masovno tražiti hrvatske putovnice.
-Oni već imaju putovnice- kroz osmijeh je poantirao Milanović. Ali nije objasnio da hrvatskim državljanima iz BiH nisu problem putovnice nego osobne iskaznice, dakle prebivalište.
Hrvatsku putovnicu može, bez ikakvih problema, dobiti svaki hrvatski državljanin u BiH. Ne samo u konzulatima, nego i u manjim mjestima poput Livna i Tomislavgrada, gdje dolaze djelatnici Konzulata RH u Mostaru svakog prvog ponedjeljka u mjesecu, te primaju prijave i izdaju putovnice.
-Tu nemamo problema- kaže načelnik Tomislavgrada mr. Ivan Vukadin, inače gastarbajtersko dijete. Konzulatu RH u Mostaru za to skidamo kapu. No već najavom ulaska Hrvatske u EU povećao se broj mladih ljudi koji žele prijaviti prebivalište u Hrvatskoj i dobiti osobnu iskaznicu. Istina, oni traže posao, pa u Hrvatskoj vlada psihoza straha da će biti konkurencija armiji nezaposlenih u RH. Oni se ,zapravo, žele preko hrvatskih papira domoći njemačke ili austrijske bauštele.
Hrvatska se već uključila u europsko tržište rada, posebice njemačko, gdje već desetljećima radi i živi gotovo pola milijuna Hrvata, dobrim dijelom iz BiH. Prema nekim njemačkim istraživanjima, Hrvati su najpoželjniji strani radnici. Marljivi su, prilagodljivi, najmanje skloni kriminalu, poduzetni i kreativni… Pa je nedavno u Budenstagu pokrenuta inicijativa da se Hrvatima, za razliku od Bugara ili Rumunja, ukine blokada zapošljavanja u Njemačkoj najmanje dvije godine nakon ulaska u EU. Ne računaju oni samo na visokoobrazovane ljude, nego također na tokare, zavarivače, medicinske sestre, gipsere i sva građevinska zanimanja. Predsjednik Njemačke gospodarske komore Eric Schweitzer izjavio je nedavno Bildu da će Njemačka, zbog pada nataliteta, do 2025. Godine morati zaposliti 1,5 milijuna stranih radnika, odnosno 10 tisuća mjesečno.
– Prvi su to shvatili naši uspješni gastarbajteri iz drugog i trećeg naraštaja koji otvaraju firme u Hrvatskoj, pa pogađaju poslove u Njemačkoj i tamo šalju svoje zaposlenike preko tzv kontingenta- objašnjava Vukadin. Trenutno naši mladi ljudi idu raditi vani kao zaposlenici hrvatskih tvrtki, Hrvatskoj plaćaju poreze i doprinose, pa nisu, dakle, problem za Hrvatsku, nego rješenje problema. Ali se preko kontingenta ne može u Njemačku samo s putovnicom. Treba imati i hrvatsku osobnu iskaznicu, dakle, prebivalište. Treba znati da Hrvati, za razliku od Bugara, Poljaka, Rumunja, Čeha… imaju dugačku gastarbajtersku kulturu i tradiciju. Od očeva učili kako se živi i radi u Europi i kao đaci i studenti dolazili tamo raditi.
Duvanjski gastarbajteri i danas prigovaraju promjeni imena Duvno u Tomislavgrad. Masovno su radili „gipspuc“, pa je njemačkim poslodavcima bilo dovoljno kazati da si „aus Dufno“, da dobiješ posao. Zato i sada ne govore da su „aus Tomislavgrad“ nego su „aus Dufno“.
Hrvatske su vlasti nedavno pokrenule raciju i pravi lov na one koji su prijavili lažno prebivalište u Hrvatskoj zbog uvođenja reda u biračke popise. I tisućama njih poništile osobne iskaznice.
-Pa s prljavom vodom izbacili dijete-kaže Vukadin i nastavlja:-Neću kazati da nema i onih koji su se ranije, u onoj političkoj euforiji, prijavljivali radi glasovanja u Hrvatskoj , ali to je danas ovdašnjim ljudima zadnja rupa na svirali. Bilo je i onih koji su koristili porodiljske i dječje privilegije. Ali je greška staviti granu na put mladim ljudima koji žele preko Hrvatske naći posao u Njemačkoj. Nemoj da ispadne kako ja navijam da moji sugrađani napuste zavičaj. Nažalost, imamo mnogo nezaposlenih, ali imamo i gastarbajtersku kulturu. Od njihovih dolazaka i mirovina dobrim dijelom punimo proračun. Evo, sutra idem u Berlin na Duvanjsku večer ponuditi neke programe za investicije-
Sjećam se kako su sve stranke i političari uoči prvih demokratskih izbora u BiH 1990. godine obećavali kako će državu i narod odvesti u Europu.
– Ljudi moji, ja bi kući, ima li ijedna stranka da me vrati iz Europe- zavapio je tada , na jednom skupu u Tomislavgradu, moj susjed gastarbajter Martin.
Nedavno se Martin vratio iz Europe. U mrtvačkim kolima. Pokopali ga na seoskom groblju ispod spomenika koji je podigao za života i na kojemu je nedostajao samo podatak o godini smrti. Ožalošćenim i nezaposlenim sinovima jedina je utjeha to što je materi ostala očeva njemačka mirovina, pa će imati za džeparac.
Martinov sin Dražen žali mi se neki dan da su ga odjavili iz Imotskoga i poništili prebivalište i osobnu iskaznicu.
-A ja s rodijakom Matom sve sredio, taman očekiva da mi javi kad ću krenut u Essen na kontingent, kad stiže vijest da su me odjavili u Imotskom. A moga je ćaća svima sredit papire da nas je tamo odveo ka dicu. Ali, pokoj mu duši, on naivno mislio da će i kod nas doć demokracija i blagostanje kad je pa komunizam, pa uvik govorio kako neće dopustit da mi odemo njegovim stopama u tuđinu i kako je najlipše živit u zavičaju, đava ti zavičaj odnio. Volio bi da me istraju iz zavičaja, nego iz svita, jebem ti zavičaj. Je lip, ali daleko nam pare-kuka Dražen.
Draženu ipak zavidi barem 3,5 milijuna stanovnika BiH, jer pripada skupini od 500 tisuća žitelja koji imaju hrvatsku putovnicu, pa bez viza mogu slobodno hoditi svijetom. I barem na crno zaraditi crkavicu. Vlasnici hrvatskih putovnica nisu samo Hrvati, nego također Srbi i Bošnjaci, njih više od 100 tisuća. Po tome bio se moglo kazati da su oni privilegirani. No, ulazak Hrvatske u EU mogao bi dodatno pozobati Hrvate iz BiH. Ni pol brige kada bi odselili u Hrvatsku, ali njima Hrvatska služi samo kao transmisija na putu za EU. Neki analitičari zato prognoziraju da će se ionako mali procent Hrvata u BiH za desetak godina prepoloviti. Pošto se ukida mogućnost dvojnog prebivališta, to znači da će u BiH Hrvati imati manje glasača. Ako već mogu birati, većima mladih ljudi odlučuje se za hrvatsku adresu, čime gube pravo glasa u BiH. Hrvati mogu imati sva nacionalna prava, ali njih neće biti. Čije ovce, toga i planina.
-Ti si katastrofičar- upozorava me Vukadin.
– Moraš vidjeti i drugu stranu. BiH je susjed EU-a, ima neke gospodarske prednosti, pa već sada tvrtke iz Hrvatske otvaraju pogone ovdje zbog raznih pogodnosti. Nije sve crno kako pesimisti najavljuju. Život je mnogo složeniji od svih naših predviđanja.
Daj Bože, ćeri, da te beg uzme…..
Petar Miloš/Slobodna Dalmacija/TN
