Danas,13. studenoga, 2016. godine, u samostanskoj crkvi u Tomislavgradu zatvorit će se Godinu milosrđa, a papa Franjo će za cijelu Crkvu to učiniti u nedjelju, 20. studenoga…
Današnja misna propovijed u duvanjskoj Spomen bazilici na kraju Godine milosrđa potaknulo me na jedno neobično razmišljanje, nadajući se da mnogi tako razmišljaju, ustvari da su zahvalni Bogu što im nije uslišio sve molbe i ispunio sve želje! Zahvalni Bogu, Gospi, svim svecima, posebice svetom Anti od kojega uvijek očekujemo čudo-ispunjene naših čudnih želja!
Neću dušiti tekstom niti velikim objašnjenjema, navest ću samo jedan primjer, a više je primjera za istu molbu, iste zavjete, bilo da smo se obraćali (obraćamo) Bogu, Gospi, nekom svecu:
„Bože dragi, molim te da me zaprosi, oženi N.N., jer ga toliko volim da ne mogu živjeti bez njega“!
Ili: “Bože, molim te da ona pristane udati se za mene, biti mi supruga, jer je toliko volim da bih poludio bez nje“!
I naravno, naše molbe, naši zavjeti se ne ispune? Jer je onaj kojega smo molili, komu se zavjetovali znao je bolje od nas, pa pomislio: „Čekaj, razmisli još malo, ne srljaj, to je samo trenutačna zaljubljenost, nije ljubav, imam bolji plan za tebe!“
I stvarno, kako vrijeme odmiče, najčešće shvatimo kako je dobro da nam neke molbe, neke želje, nisu uslišene, jer je to bila samo trenutačna zaljubljenost, trenutačna želja.
Da je to točno tko se od nas starijih nije uvjerio u to: prošle su godine ili decenije i sretnete nekog u koga ste bili ludo zaljubljeni, ne možete vjerovati koliko ste ga/nju voljeli i shvate kako vas je Bog i svi sveci spasili što niste postali njegova žena, odnosno, muškarci će reći kako su sretni što nisu oženili ženu u koju su bili ludo zaljubljeni!
Netko je imao bolji plan za njih, za nas, bolji izbor i zato ste sigurno zahvalili ili zahvalite Bogu i svim svecima koje ste molili i kojima ste se zavjetovali za ispunjenje i ovakvih želja što vam nisu ispunili želje.
www.tomislavnews.com
