Poštovani ministri Vlade HBŽ, poštovani premijeru Daliću,
Obraćamo Vam se ovim putem povodom šokantne vijesti, da ste dogovorili izdvajanje 8 000 KM, u svrhu financijske pomoći radnicima FINVESTA Drvar.
Vijest je šokantna iz više razloga, pa ćemo Vam kao bivši radnici Finvesta Drvar, kojima se dogodila tragedija da ostanu bez posla, ali prvenstveno kao građani, obrazložiti zašto je to šokantno.
U prvom redu zato što Vi koji radite kao državni službenici i primate plaće iz državnog proračuna, imate obraza radnicima baciti ”kost u sindžiru”, a Vlada, po presudi Općinskog suda Livno iz 2012. godine, duguje Finvestu 600.000 KM, s kamatama koje se računaju od 2006. godine, kada ste Vi gospodine premijeru utvrdili i potvrdili ova potraživanja, zajedno s još četiri člana Povjerenstva za utvrđivanje potraživanja.
Ovim činom stavili ste radnike u položaj inferiorne rase i pljunuli na ljude koji četiri godine čekaju na pošteno zarađene plaće (800.000 KM) i na odlazak u mirovinu, jer im nisu uplaćeni doprinosi (2.000.000 KM). Ljude koji svoju borbu vode sami! Sami, jer vas ne zanima. Sami, jer je ovo poligon za podobne, a ne država. Babovina stranački povlaštenih, a ne zemlja jednakih.
Četiri godine čekamo da se riješe drugi problemi, da prođu izbori, da se pokrene stečaj, da stečajni upravnik proda imovinu, da se isplate neki preći POVJERIOCI… U ovoj zemlji, u kojoj svako gleda samo na sebe. Nema ništa naše ovdje gdje smo uložili godine rada, kao što nema ništa ljudsko u ljudima koji su odavno ljude u sebi izgubili.
U povijesti ćemo biti zabilježeni kao oni koje je jahala dvadesetogodišnja kriminalna, združena elita, a mi šutjeli bespogovorno. Kao oni kojima su se događale stvari od kojih bi i najzdraviji prosvirao, koji su trpjeli surovu neimaštinu i nezaposlenost, iseljavanja gora od ratnih, licemjerstvo i beznađe, a vi od svega okrenuli glavu i slegnuli ramenima. U povijesti ćemo ostati zabilježeni kao NIŠTA.
Jeste li ikada, gospodi ministri, došli u bolnicu, a doktor raširio svoj bijeli mantil pokazujući džep u koji trebaš staviti milodar, dok čekaš kako će proći operacija osobe koju voliš više od života? Jeste li ikada imali dijete s teškim oboljenjem kojemu po zakonu pripadaju svi lijekovi i pomagala, a Vi nemate ništa od toga, pa kad se pobuniš iz nadležnog ministarstva ti kažu da daš dijete u dom ako se ne možeš brinuti za njega? Jeste li ikada plakali u mraku jer sinu niste mogli „skucati pare“ za ekskurziju, ali ste obećali da će vidjeti taj Prag makar Vam to bilo zadnje u životu, pa ste posudili „par stoja“, koje su vas grizle noćima, dok ih niste vratili radeći duplu smjenu? Jesu li Vam djeca radila godinama kod tajkuna bez dana radnog staža i za najmanju pobunu bila poslana kući? Jeste li ikada imali oca koji radi a nema ni plaću, ni zdravstveno, ni mirovinu, jer je zakočen između ničega u svijetu, gdje su kriminalci uništili firme i ostavili ljude na ulici? Jeste li gledali svoju majku kako čisti tuđa stubišta…?
Nadam se da niste i da nećete.
Znate, proći će jednom sve. I ratovi prolaze. Doći će i proći zemlje, ustavi, poredak, političari… Samo jedno nikad neće proći, saznanje da niste bili ljudi, onda kad ste mogli biti.
8000 KM! Kome, zašto i od koga?
BIVŠI RADNICI FINVESTA DRVAR
