TG Vijesti

USKORO : „ZATIŠJE“, ROMAN LJUBE ĐIKIĆ, S KORICAMA GRAFIKE „ODLAZAK“ VIRGILIJA NEVJESTIĆA!

557Pregleda

Uskoro iz tiska izlazi roman „Zatišje“, duvanjske pjesnikinje i novinarke Ljube Đikić. Roman u dvadeset poglavlja opisuje strasne ljubavi u zatišju rata, ali i na bojištima, u skloništima, u tuđini…Roman koji miriše na zavičaj, na djetinjstvo, na velike ljubavi u malim mjestima…o odlacima u tuđinu, o rastancima, o povratku na mjesta prvih poljubaca

 

Dok djelatnici u tiskari vrijedno rade na knjizi, mi donosimo izvode iz recenzija romana „Zatišje“ prof. dr.sc. MARKA DRAGIĆA i prof. BLANKE KRALJEVIĆ.

 

SVATKO IMA ŽIVOT ZA ROMAN

 „Svojevrstan moto  Ljube Đikić, autorice romana ZATIŠJE je „Uvijek mi je bilo čudno što ti pisci moraju izmišljat, treba samo slušat ljudske priče, sudbine, tajne. Znaš li ti, dijete moje, da svatko iz naše obitelji ima život za romana.“

Ispovijesti u romanu obiluju zapletima i kulminacijama, a najčešće baladno završavaju. U romanu je cijela galerija likova i njihovih sudbina. Ljubav je stalni movens u romanu i uzrok neobičnim sudbinama. Svojom tematikom roman je svojevrstan dokument vremena od pedesetih godina prošloga stoljeća do naših dana. Stoga nema sumnje da će privući pozornost ljubitelja beletristike, te teoretičara i povjesničara književnosti.

Slijedom navedenoga sa zadovoljstvom preporučujem objavljivanje romana ZATIŠJE.

(Izvod iz recenzije)

Prof. dr. sc. Marko Dragić

 

ROMAN KOJI SE ČITA U DAHU

Prvi roman ZATIŠJE  pjesnikinje, scenaristice, skupljačice narodnog blaga i doajenke hrvatskog novinstva u B i H, Duvanjke Ljube Đikić okvirna je priča o povijesti jedne obitelji koju autorica veže uz naoko banalan događaj-pokop glave obitelji, djeda  Stanka. „Did Stanko, za života strog, ali pravičan, selo ga se plašilo, ali nikome pomoć nije odbio“.

Šestero  Stankove djece, stigli na pokop iz različitih dijelova svijeta, ispričat će pojedinačno Stankovoj unuci Klari „ vječitoj studentici iz velikog grada, od koje su svi malo zazirali i koja je sve seoske dogodovštine pretvarala u pjesme, uglavnom u desetercu, jer je to mojim rođacima bilo razumljivije , pjesnički nastrojenoj i do Boga radoznaloj.“, svoju životnu priču obilježenu u većini slučajeva fatalnom ljubavlju.

Samo autor s iskustvom kakvo u pisanju ima Ljuba Đikić može od naoko ne previše atraktivne tematike stvoriti zanimljivo i čitko štivo koje se čita u dahu i koje će  u svakom slučaju obogatiti sve ljubitelje čitanja, a osobito one domaćega književnog stvaranja.

(izvod iz recenzije)

Blanka Kraljević, prof.

www.tomislavnews.com