Uz podatke o ovom zanimljivom čovjeku s Duvanjskog polja, donosimo i njegovu pjesmu“ Radnička molitva“
Bašić, Jakov (Tomislavgrad, 3. listopada 1903.- Mill Valley, 9. lipnja 1987.). Osnovnu školu završio u Tomislavgradu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Otišao je u vojnu školu i postao jugoslavenskim kraljevskim oficirom. Od 1926. do proglašenja šestosiječanjske diktature živi u Beogradu, a onda se vraća u Zagreb kao čvrsti pripadnik Hrvatske seljačke stranke. Boreći se za prava radnika tu s prijateljima osniva sindikalni savez privatnih namještenika. Nastupaju protiv marksističkih sindikata, te prvi uvode osmosatno radno vrijeme.Za vrijeme Banovine imenovan je vijećnikom grada Zagreba. U travnju 1940. pokreće glasilo Saveza, tjednik „Pravica“ i za urednika uspijeva dovesti Tina Ujevića, a za suradnika Stanislava Šimića.
Dolaskom NDH Savez je raspušten, a njegove poslove preuzelo je novoosnovano Ministarstvo Udrudžbe, a „Pravica“ prestaje izlaziti.Nešto kasnije će ga ministri Lorković i Budak nagovoriti da ode na dužnost u Hrvatsko poslanstvo u Berlinu i da kao specijalni ataše preuzme brigu za tadašnjih četvrt milijuna hrvatskih radnika u Njemačkoj.Nakon nekoliko godina tipične europske sudbine hrvatskih političkih izbjeglica u poraću, godine 1949. stiže u Kaliforniju, u San Francisco. Tu s drugim Hrvatima organizira kupnju prostorija za „Hrvatski dom“ koji postaje stjecištem hrvatskoga društveno-političkog života.Posebno se zauzimao za preobrazbu politike Hrvatske bratske zajednice, pa je stoga promicao ulazak državotvornih Hrvata u nju.Pisao je novinarske članke, pjesme, pripovijetke i roman..
Surađivao je u „Zajedničaru“,“Hrvatskom glasu“ i kalendarima HSS-a. Objavio je:Hrastov čvor- vitez divljine (roman, San Francisco, 1969.);Astro Lirika (pjesme, San Francisco, 1988.)
Radnička molitva
Blagoslovi Gospodine ovu svježu koru kruha,
U zemljanoj zdjeli na stolu od jelovog drva,
Te krvavu kap starog vina u bukare sudu,
A za slavu Tvojoj Pravdi i čast radničkome trudu.
I moj mali sobičak ispuni eterom radosti,
Sva vatrišta gnjeva u srcu ugasi Tvojom blagosti;
Trnjem života vodi me u šetnju Tvojom mudrosti,
A na cesti gomila čuvaj me od oka pakosti.
U cik zore, Svevišnji, budi me vjerom prema svome
Znanu i neznanu bližnjem bratu, svakome stvoru tvome:
Nevoljnu,da mu budem ono što sebi želim biti,
Pa obadvojicu- ikse milione- od zla štiti.
Posebno molim za umorna smetlara pored mora;
Smiluj mu se i darivaj ga sa bezbroj snažnih ruku,
Da očisti naplav uz obalu, našeg grada bruku.
www.tomislavnews.com/ hrvatskonebo.com i više izvora/Foto: Tomislavgrad/ Duvno/ Županjac na starim razglednicama
Sutra: O nastanku Župe Prisoje iz pera Jakova Bašića
