Proteklog vikenda naša ekipa krenula je od Tomislavgrada prema Rami, a bilo je hladno, srce puca od hladnoće, dere bura, snijega i na cesti i oko ceste…
I negdje u Paklinama, nedaleko od deponija smeće iz Tomislavgrada, na snježnoj bjelini ukazaše se dva dimnjaka i nešto što je sličilo na nastamne, pokrivene dekama, spužvanim dušecima…Zastali smo: pred nas je istrčala žena koja je rekla da se zove Melća, da je ovdje njezina obitelj odavno našla stanište, da je mislila da stiže “njihov” Đoka (fra Jozo Radoš-Đoka)
„Djeca još spavaju, ja idem naći nešto da možemo ložit danas, je hladno, ali nekako se ugrijemo i čekamo proljeće. Daće Bog, preživjet će se…“, govori Melća, a je hladno i nama u vozilo otvorenog prozora, a kamo li nije oskudno odjevenoj Melći, kojoj se ubrzo pridruži i jedna djevojka.
I svraća nas na kavu, ali mi žurimo i obećavamo uskoro doći i na kavu, i na ručak, i nećemo doći praznih ruku. Dakle, uskoro idemo u Pakline, u posjetu romskoj obitelji.
Tekst i foto : www.tomislavnews.com
