Hrvatski predstavnici u izvršnoj vlasti bi morali znati da bilo kakav govor o prodaji HT-a Mostar i drugih javnih poduzeća, u vlasničkim odnosima kakvim su danas, znači izdaju nacionalnih interesa. Ovim putem ih pitamo, zašto se stopira HRS-ov prijedlog tužbe za povrat vlasništva javnih poduzeća na općine?
U razgovoru za Fenu federalna ministrica financija Jelka Miličević najavljuje „potpisivanje ugovora sa vanjskim stručnjacima, kako bi oni istražili što je problem sa našim telekom operaterima“ što će značiti „da mi prihvaćamo da oni analiziraju situaciju“. Dakle, Vlada Federacije, koja je većinski vlasnik, koja imenuje Upravu i Nadzorni odbor, koja usvaja Program i Plan poslovanja angažira vanjske suradnike da ispitaju to loše poslovanje. Gdje je tu odgovornost? Ako se radi o „lošem poslovanju“, onda je netko nesposoban, ili Vlada kao vlasnik, ili management kojeg je Vlada imenovala.
Ovdje se ne radi ni o čemu drugome, nego o finaliziranju pripreme telekom operatera za prodaju. U prilog tome ide i sama izjava da će „vanjski stručnjaci“ odraditi Due Diligence analizu koja podrazumijeva procjenu poduzeća prije njegove prodaje. Prodaja koja bi na osnovu direktiva „Reformske agende“ trebala bi biti operativna krajem ove ili početkom sljedeće godine.
Eventualna prodaja HT Mostar značila bi pečaćenje gospodarske majorizacije hrvatskoga naroda u BiH. Podsjećamo, 1999. godine, odlukama Vlade Federacije, a na pritisak međunarodne zajednice, vlasništvo nad javnim poduzećima sa općina, koje su uložile u obnovu i razvoj ovih poduzeća, prebačeno je na Federaciju. Oduzimanje, prijepis ili bilo kakvo diranje vlasničkih prava mimo znanja, retribucije ili odluke direktnog vlasnika je kazneno djelo u svim iole normalnim državama. Osim u BiH. Čak po jednostavnim računovodstvenim standardima, knjigovodstvena vrijednost vlasništva se knjiži na osnovu ulaganja. U slučaju HT-a Mostar, kao i u slučaju svih drugih javnih poduzeća poput Elektroprivrede HZHB, HP-a, vlasništvo je prepisano jednostavnom Odlukom Vlade, što je pravno nasilje koje traje godinama i zbog kojeg ekonomski trpe općine koje su uložile u ova poduzeća.
Prije prošlih Općih izbora koalicija HNS-a, koja je i dobila legitimitet zastupanja hrvatskog naroda u institucijama, obvezala se vratiti udjele vlasništva sa Federalne razine. Svaka privatizacija, dok god se vlasništvo ne vrati na općine, je izdaja hrvatskih interesa. Privatizacija u gabaritima u kojima je federacija vlasnik znači kako bi sav prihod od privatizacije završio na raspolaganje Sarajevu, a ne općinama koji su ulaganjem u poduzeća ista podigla na noge.
Znajući da na razini Federacije nitko od hrvatskih zastupnika neće pokrenuti ovo pitanje, jedini način s kojim bi se realizirao povrat vlasničkih udjela jeste taj da same općine pokrenu pojedinačne tužbe protiv Federacije. HRS je, u suradnji sa pravnim stručnjacima, uradio prijedlog realizacije tužbenog procesa za povrat vlasničkog udjela koju bi pokrenuo Široki Brijeg, a kako bi se stvorio presedan i za druge gradove/općine da kopiraju model. Iako su zakonski obvezni svaki vijećnički prijedlog dati na glasovanje, vodstvo gradskog vijeća Širokog Brijega odbija već dva puta za redom raspravu i glasovanje na ovu temu. Leži li razlog onemogućavanja rasprave možda u činjenici da se već odlučilo prodati javna poduzeća, bez obzira na interese naroda?
Pozivamo legitimno izabrane predstavnike hrvatskog naroda da se probude, prisjete tko ih je izabrao na pozicije koje obnašaju, te zaustave proces prodaje javnih poduzeća, dok god se vlasništva istih ne vrate na njihove prave vlasnike: općine. HRS će i na sljedećoj sjednici GV Široki Brijeg ponoviti prijedlog pokretanja aktivnosti tužbe u cilju povrata oduzetog vlasništva javnih poduzeća. Ukoliko ponovno gradske vlasti onemoguće raspravu po ovom pitanju, temu ćemo otvoriti na predsjedništvu HNS-a, stoji u priopćenju Hrvatske republikanske stranke.
www.tomislavnews.com
