Ne vidimo razloga zašto se uopće pri Sudu u Haagu vrši žalbena rasprava herceg – bosanskoj Šestorci, kad su mediji u Sarajevu, zajedno sa svojim urednicima već presudili.
Ovim putem im se zahvaljujemo što su nam potvrdili nemogućnost života u ovakvoj BiH i što su ponovno pokazali ispravnost odluke o neplaćanju RTV pristojbe.
„Udruženi zločinački poduhvat od strane Republike Hrvatske i HZHB je nepobitna činjenica; Hrvatska je agresijom na susjednu zemlju bila direktno umiješana u sukob s ciljem podjele BiH, a za to su odgovorni Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko, kao i vodstvo Herceg-Bosne; u Haagu je osuđena Herceg Bosna kao politički projekt zločina; nije istina da se ne sudi za zločine počinjene od strane Armije BiH, koja je branila BiH od srpske i hrvatske agresije…“
Ovo su teze, odnosno, zaključci koji sumiraju diskusije i stručna mišljenja većine medija iz BiH, kada se radi o informiranju, prenošenju i komentiranju žalbenog procesa Šestorci. Ne zamjeramo privatnim medijima, jer mogu raditi propagandu kakvu nalažu njihovi vlasnici, ono što je u jednu ruku zabrinjavajuće, jeste ponašanje tzv. javnih medija iz Sarajeva, BHT-a i FTV-a.
Informativne emisije javnih servisa, bez iznimke, izvještavale su iz Haaga krajnje jednostrano, neobjektivno i pristrano. Najdalje u „objektivnom“ izvješćivanju je zasigurno otišla Federalna TV koja je u središnjoj informativnoj emisiji dovela stručnjaka koji je, pored ostalog, komentirao žalbeni proces riječima „ako Bog da bit će potvrđena prvostupanjska presuda“. Nakon središnjeg Dnevnika išla je emisija „Pošteno“ u kojoj je urednica sugestivnim postavljanjem pitanja i konstantnim prekidanjima sugovornika koji nisu po njenoj i po volji propagande koju provodi, emisiju pretvorila u žalbenu raspravu, sa unaprijed napisanom presudom.
Ne želeći uopće ulaziti u rasprave sa dotičnim urednicima, samo ćemo u jednom primjeru dokazati slijepu pristranost u propagandističkom izvješćivanju. U spomenutoj emisiji urednica se više puta pozivala na izvješća Tadeusza Mazowieckog kao potvrdi iznad navedenih teza o UZP-u i agresiji Hrvatske na BiH. Ono što je zanemarila jeste činjenica da je ovaj specijalni izvjestitelj UNHCR-a naveo i brojne zločine Armije BiH, ritualna masovna ubojstva mudžahedina, sabirne logore Armije BiH („samo u Konjicu 24 logora u kojima su bosanski Srbi ili bosanski Hrvati, ogromnom većinom civili, zatvoreni iz različitih razloga, da bi se mogli razmijeniti za Muslimane, ratne zarobljenike, da bi poslužili kao radna snaga na prvim linijama ratišta, ili da bi u napadima Armije služili kao “živi štit“), naveo je brojku od preko 400 000 izbjeglica koje je primila Republika Hrvatska, a koja je u tom trenutku imala i preko 300 000 svojih raseljenih lica; naveo je i brojne slučajeve dolaska teškog naoružanja iz Hrvatske u BiH, za potrebe Armije BiH, itd.
Objektivan novinar, umjesto donošenja zaključaka, treba postavljati pitanja. Npr., samo iz citiranog dijela izvješća Mazowieckog logično bi pitanje bilo „kako može Hrvatska primati izbjeglice iz BiH i naoružavati Armiju BiH oružjem s kojim ta ista Armija vrši zločine nad tim istim Hrvatima?“ Ako je presudom osuđena Herceg Bosna, kako tvrdi urednica, je li konsekventno osuđena i današnja Federacija kao njen pravni sljednik? No, ovakva pitanja na javnom RTV servisu nećemo čuti. Čuti ćemo jednostrane presude prije suda, te pravdanje i prikrivanje zločina Armije BiH, kao i iskrivljivanje činjenica.
Zabrinjavajuća je činjenica da nam mediji iz Sarajeva, koji u biti samo provode bošnjačku politiku, opetovano dokazuju kako ova i ovakva BiH nema budućnost, a ne vidi se rješenje. No, zahvalno je što nam pokazuju kako odluka o neplaćanju RTV pristojbe je sasvim opravdana i kako na njoj treba inzistirati. Nadamo se samo kako će nakon ovoga otvoriti oči predstavnicima hrvatskoga naroda koji dizanjem ruku omogućavaju financiranje ovakvog RTV servisa novcem poreskih obveznika.
Slaven Raguž
Predsjednik HRS-a
