Danas je i spomendan svetog Jure, u duvanjskom kraju Jurjeva, Jurjevdan, a ovaj svetac jedan je od najštovanijih najštovanijih svetaca u kršćanstvu.
U duvanjskom kraju Jurjeva se često poistovjećuje s prestankom zime, kada se blago-stoka izgoni iz štala na ispašu. Često se i vrijeme računa(lo) : bilo je to o Jurjevi, licem (upravo) na Jurjevdan, da je prezimiti do Jurjeve…
Oko njegovog su se lika i djela razvile mnoge legende koje se i dan danas sa žarom prepričavaju, a sve legende ukazuju na to da je Sveti Juraj kroz povijest promatran kao iznimno hrabri vitez koji se nije libio suprotstaviti svojim neprijateljima te bližnje braniti od zla.
Zbog iznimne hrabrosti koja ga je krasila, njegovo se ime zaziva u bolestima, pogiblji na moru, u ratu, pred sudom i općenito svim opasnostima. Na selima je sv. Juraj zaštitnik zemlje, usjeva i blaga, ratara, pastira pa i konja, a mnoge su ga župe, gradovi i udruge uzele za svog zaštitnika.
Od rimskog vojskovođe do kršćanskog mučenika
Priča o sv. Juraju seže daleko u prošlost, u period između 275. i 281. godine kada je Juraj rođen u Kapadociji na području današnje Turske. Njegov je otac bio potomak plemenitaške obitelji i rimski vojnik, a nakon očeve smrti Juraj s majkom odlazi u Palestinu gdje se i sam pridružuje vojsci. Iako rimski vojnik, Juraj ubrzo postaje kršćaninom zbog čega dolazi u sukob sa vlastitim vojnim zapovjednicima.
Sudbina mu zbog religijskih uvjerenja nije bila nalkonjena: vijest o njegovoj vjeroispovijesti brzo se proširila, pa je za vrijeme Dioklecijanovog progona mučen i ubijen. Dao ga je ubiti sam car Dioklecijan kojemu je Juraj služio kao visoki časnik. Priča kaže kako je, hrabar kakav je bio, Juraj bez oklijevanja pristupio stratištu i na panj položio glavu koju su mu odsjekli u jednom zamahu.
Kateheza slobode savjesti
Tim činom Juraj je postao vjerski mučenik koji je drage volje radije izgubio glavu nego se odrekao svoje vjere, sačuvao visoki položaj u vojsci i pokorio se samom caru. Upravo zbog tog čina Juraj je postao omiljen među narodom, u carstvu u kojem se car predstavljao kao božanstvo bila je to kateheza slobode savjesti i ljudskog dostojanstva.
Već u četvrtom stoljeću Dioklecijanov naseljdnik Konstantin Veliki u Carigradu mu je podignuo crkvu, a i na njegovom grobu u palestinskom mjestu Lydda sagrađena je bazilika. Crkve zatim niču diljem Sirije, u Egiptu je njemu u čast “niknulo” 40 crkvi i tri samostana, dok se na Cipru nalazilo čak 60 njegovih svetišta. Njegovo se štovanje veoma brzo proširilo i na Zapad, od Italije i Francuske pa do Engleske i Škotske, a zbog svega ovog sa sigurnošću možemo ustvrditi kako je u usporedbi s ostalim svecima njegovo štovanje pravi fenomen.
Legenda o zmaju
U kršćanstvu i među narodom česta je ikonografija u kojoj Sveti Juraj pobjeđuje zmaja. Legenda, naime, govori da je nekom gradu sa svojim vatrenim i otrovnim dahom prijetio strašan zmaj koji bi svako toliko izranjao iz obližnjeg jezera. U strahu pred njim građani su mu bili prisiljeni žrtvovati ovce, a kasnije i djecu. Kada je došao red da i kraljeva kćerka bude žrtvovana, u ključni trenutak Sveti Juraj dojahao je na konju i spasio princezu tako što je snažnim udarcem koplja zmaja odbacio do obale jezera, a mačem mu zadao smrtni udarac. Nakon izvojevane pobjede na Jurajev poziv cijeli se grad njemu u zahvalnost obratio i pokrstio.
Priča o pobjedi nad zmajem može se promatrati i iz drugog kuta. Naime, u počecima kršćanstva zmaj je nerijetko simbolizirao zlo, odnosno poganstvo, a kako je sam bio snažan zagovornik kršćanstva i inspirirao ljude da se i sami preobrate na njegovu vjeru tako se smatra da je Juraj na taj način “pobijedio zmaja”. Zanimljivo je da se na stećcima kod Hrvata javlja i prikaz gdje sveti Juraj ubija vuka.
Mnoge bi mogla razočarati istina koja se krije iza ove ikonografije. Naime, kao svog zaštitnika naveliko su ga slavili vitezovi i križari, a legenda o zmaju nastala je upravo za vrijeme križarskih povoda kada je netko pogrešno protumačio jednu sliku cara Konstantina u Carigradu na kojoj je prikazan kako gazi probodenog (ljudskog) neprijatelja. Nije trebalo puno da pučka mašta tu sliku pripiše Svetom Juraju, nakon čega se razvila gore spomenuta legenda o tome kako je ubivši zmaja spasio djevojku.
www.tomislavnews.com/ hupzagreb
