Teško mi je napisat kako nam je sinoć bilo u svatovima, jer je to neopisivo i kako se danas kaže-neprocjenjivo, na ovoj vrućini. Odgađaju sE utakmice zbog vrućine, a potrebnije je svatove u koje dolaze i bebe i babe…
Kad se već dođe poslije vjenčanja u dvoranu gdje je svadba, malo se odahne, do tada, ljudi moji, ja ne znam kako je mladencima, ali dok se moja vojska sprema ja ne znam na kojem sam dilu zemlje.
Ženio se moga brata najmlađi sin, on je iz drugog sela, ma iz druge države, jer je tamo rođen, tamo odrastao, tamo radi, tamo se zaljubio u stranjsku curu i sad sve To nagrnulo ovamo kod nas praviti svadbu. Kažu nije ni što je jeftinije, ali oni svakomu bili u svatovima ovamo, pa treba dug-kuverte-dar pokupiti. Ne znam ja kako su se oni spremali, ali u mene u kući i oko kuće ludnica, ne zna se kud tko smira i udara, posrćemo jedno preko drugoga.
Kuća nam je velika, možda najviša u selu, još moj Jakiša, ko nekakav inženjer i ja prava trgovkinja otplaćujemo kredit za nju, a digli ga dok smo radili, prije rata. A u ratu nama trgovcima medilo, priznajem sada, niti smo plaćali poreze državi, ni općini, jesmo pomagali HVO, a najvažnije – bilo ljudi i u gradu, a još kad bi došli ovi iz inozemstva, nitko nije štedio. Kupovalo se, brate, nije se gledala cijena. Što se nas dvoje tiče davno bi je banke ovršile, ali dade Bog pa djeca porastoše i u svijet odoše, radosna im ja i jadna, sve odjednom. Opet mene odnese, a hoću o spremanju u svatove.
Dakle, kuće je velika, ali i nas mnogo: tri sina, tri njihove žene, dvije kćerke, dva zeta, desetoro unučadi, pa njihove cure, momci…naša kuća na jednu stranu-cijelo selo na drugu i to je to, mislim samo desetak dana ljeti. Kad ih u podne, dok izlaze iz spavaćih soba, probam pribrojiti, uvijek dvoje mojih fali, a troje tuđih je tu?! Od kuda, kako, čiji su ovo, gdje su moji…?
A svi će u svatove, ja najradije ne bih, mogla bih se malo odmoriti od ove jurnjave, ali kad mi rekoše da će biti sve babe iz sela, a sve starije od mene, pa neću ni ja biti iznimka.
Evo, jedni odoše na frizuri, jedni na manikuru, pedikuru, dva kupatila zauzeta, čeka se red na peglu, jedni bi kavu, jedni bi stavili štogod u usta, mogu se gladni struniti, kad će svadbeni ručak, unuci i unuke bauljaju u pidžamama, trljaju oči napisati poruke na mobitelu, sinovi galame u redu pred kupatilom, svi su nervozni, ljuti, vrućina Božja, posrću jedni preko drugih…
Samo moj Jakiša, znao je on što će biti, za mraka se okupao, obrijao i eno ga u hladu pod orahom, u svečanom odijelu svečano otvara peto pivo, a još nije ni podne i svečeno se cereka pokazujući mi kako mu je misna košulja sva mokra, od vrućine, od piva i da mu ispeglam onu drugu ili će on gol u svatove. E, baš bi ti mogo, mislim, ali ne govorim, nalijem vode u usta i molim Boga da me strpi, da ne otvorim usta, vrisnula bih.
Unuke pred ogledalom u hodniku svečano otvaraju svoje nesesere sa šminkom, pa kakve nesesere, kufere pozamašne i one imaju svoj đir, smiju se, vidi babe što se zajampurila, njoj šminka ne treba. I ne samo unuke, vidim motaju se oko šminke i unuci, veliki momci. I jesam se onim Ružnim rugala …sve me stiglo!
-Lako je za babu, samo se vi spremite i oslobodite mi prolaz, da vidim ima li ijedno kupatilo slobodno, da se barem istuširam, da ne smrdim među svijetom-govorim im, a ona najmlađa govori da će mi ona samo ispeglati kosu. Ispeglati? „Da bako, sva ti se nekako isfrčakala, a to više nije moderno, ja ću tebe frizirati, pa ćeš ti mene malo uvit“, čini mi se da je tako nešto rekla, a ne govori baš dobro hrvatski. Mislim u sebi mater ti svoju friziraj, a neka ona tebe uvija, samo odmaknite od mene.
Gledam je, kakvu će ona frizuru, kosa joj po sred glave cenat duga, a poviše ušiju na golo izbrijana, a prelijeva se u svim mogućim bojama, štaš.
Probih se ja nekako do kupatila, otvorih, vidim prazno, kad čujem glas unuke, od ove mi jedne kćeri, stigli i oni.
-Bako, bako, čekaj malo, treba meni kupatilo, moram istuširati svoju malu Princezu, ona mi tamo babetine ne da, kaže da moga peseka ne smijem ni u kuću uvest, kakvo kupanje peseka u kadi i istra i mene i moju Princezu iz kuće-viče ona i uleti za mnom u kupatilo, stavi u kadu Princezu, a ti se Janje – čekaj!
Koliko sam čekala i kako nam je bilo na ovoj vrućini u svatovima tu ću vam ispričati sutra, jer je odavno zvonilo podne, pa se moji pomalo bude, čuje se klapuranje po kuhinji, šištanje vode, mumljanje…
Sutra : Svadba ko iz filma, sve neki nepoznati svatovi!
www.tomislavnews.com
