Jučer (13. kolovoza, 2017.) godine u crkvi Svetog Franje Asiškog u svojoj Župi Bukovica, bračne zavjete su, u povodu 50-te obljetnice braka, obnovili Mate i Iva Pačar, iz duvanjskog sela Mrkodola…
Iva i Mate bračne zavjete, zavjete ljubavi i vjernosti, obnovili su nakon pola stoljeća skladnog braka, na svetoj misi koju je predvodio župni vikar fra Petar Drmić. Misi su nazočili njihove četvero djece: kćerke Slavica Garić, Mirjana i jelena, te sin jedinac Ivica, zetovi Tomislav, Josip i Toni, te nevjesta Anđelka; unuke Antonela, Petra, Katarina, Patricija, Lena i Iva-Mia, te unuk Filip. Bile su tu i sestre i ostala bliža i malo dalja rodbina.
Fra Petar je u nadahnutoj propovijedi govorio o uzornom kršćanskom braku Mate i Ive, unatoč ne lagodnom životu, odnosno tipičnog gastarbajteskom životu duvanjske obitelji. Mate je gotovo cijeli radni vijek radio u Njemačkoj, u Minhenu, na gipsu, a supruga mu Iva kod kuće brinula o djeci, o kući, da bi i ona, kada su se dvije starije kćerke otišle na studij, s dvoje mlađe djece pridružila se suprugu, gdje su ostali do Matinog umirovljenja. Dvije starije kćerke su završile školovanje, udale se, zaposlile i žive u Zagrebu. Sin Ivica je ostao u Njemačkoj, oženio se Livanjkom, žive i rade u Minhenu. Najmlađa kćerka Jelena se udala, živi i radi u Zagrebu.
-Kad sam se udala za Matu došla sam u brojnu obitelj, ja sam bila šesnaesta u toj obitelji. I ja sam iz brojne obitelji, iz istog smo sela, susjedi i jesmo se poznavali i evo, priznajem da sam se u svoga Matu odmah zaljubila, čim sam za ljubav znala. Zgodan, lijep, uvijek nasmijan, volio se šaliti, roditelji nam od starine bili kumovi, je stariji koju godinu, ali, danas bi mladi rekli neodoljiv-kroz smijeh govori Iva-Bekavčuša (rodom iz Bekavaca), uvijek vedra duha, omiljena među djecom i susjedima, pa je svi od milja zovu Bekom.
Mate kaže da su svatovi bili prije pedeset godina, ali sredinom siječnja, jer tada nije bilo ljetnih svatova, vjenčanja su bila, uglavnom, zimi. Svatovi su bili na konjima, trajali dva dana, sa svim običajima koji su tada bili u duvanjskim selima. A kako ga sjećanje dobro služi nabrojio nam je, imenom i prezimenom svih 35 svatova, i to su u to vrijeme bili brojniji svatovi.
-A što li danas, znate i samo koliko je svatova na vjenčanjima, druga su danas vremena i drugi običaji. Iva vam je rekla kako je brojna bila naša obitelj, a eto, sada smo ona i ja sami u velikoj kući, a malo nas je, premalo i u cijelom selu. Mi se ne žalimo, djeca imaju svoje obitelji, ali nas redovito posjećuju, zovu svakodnevno i samo neka nam svima Bog da dobro zdravlje, za sve ostalo je lako-priča nam Mate u restoranu Eko-sela Grabovica, gdje su djeca i unuci organizirali “svadbeno” slavlje, na kojemu je bilo dva puta više uzvanika nego u pravim svatovima.
U svatovima postarijih mladenaca, Ive i Mate, jelo se, pilo, pjevalo i veselilo, govorile zdravice i rezala torta…Iva i Mate prepričavali su zgode i šale iz svog bračnog života, vedroga duha, koji im je pomogao prebroditi životne problema, a kojih je bilo. No uvijek su ih zajednički rješavali i tko zna do kada bi slavlje potrajalo se “kum” Marko ne diže čašu i glasno reče da ga svi čuju: ” Dragi gosti i uzvanici na ovoj lijepoj svadbi, mladencima je vrime za liganje, a vi kako hoćete! Poželimo im uz zdravicu još mnogo godina u zdravlju, ljubavi i veselju, neka ih Bog poživi, a neka ni nas ne zaboravi. Živjeli!”
I odoše mladenci zagrljeni, još uvijek zaljubljeni, jedno drugome odani!
Čestitamo Mati i Ivi, neka su nam zdravi, lijepi i živi još dugo, dugo, dugo, što bi im oni koji ih vole poželjeli drugo!
www.tomislavnews.com
