Sinoć iza 8 sati odlučim s dva prijatelja otići na plažu Marinovac, uz Buško jezero, u nadi privesti ugodno vrijeme uz glazbu u našem zemaljskom raju …
Jer provesti večer uz jezero, u prekrasnoj prirodi, malo se odmaknuti od tv, računala, birtije, a sve nadajući se kako će izvući tvojih šest brojeva na bingu. Ali da se vratim na glavnu temu!
Ljudi nisu svjesni koliko daleko ide njihova snaga i moć, ljubomora, pohlepnost, bezobrazluk… Kad bi se u svijetu birale ljepote kraja mi bi bili daleko ispod zadnjeg mjesta jer nismo svjesni što sve imamo, a što toj ljepoti koju nam je Bog dao radimo. Kad smo stigli na Marinovac i željeli sjesti ispod šumarka, kod klupice koja je nekada postojala, ali vidimo da ju je netko naložio dok je pekao kobasice.
Pogledamo malo lijevo, kad gle čuda: četiri velika kontejnera za smeće, još su tu, nitko ih nije odvukao, malo je smeća u njima. Ali dva tri koraka iza kontejnera brdo smeća, otpad, nema kakvog nema, a ponajviše boca, i plastičnih i staklenih, limenki… Prođem malo dalje, a sve više jada i tuge, sramota, velika sramota!
Vratili smo se, nismo od smeća, smrada mogli tu ostati. Toliko je smeća na našoj najljepšoj pješčanoj plaži da bi se komotno mogla tri velika kamiona napuniti.
Da dalje ne pišem. Neću uopće pitati sto učiniti, jer vidim kako nitko nije i stanju učiniti ništa po ovome problemu, ni mladi, ni stariji.
Samo uz ovu fotografiju sramote na plaži Marinovac pitam: DO KADA VISE ???
Lijep pozdrav od Kristiana Ćavara
www.tomislavnews.com
