Sve je u lijepom danu puno ljepše, a dragi grad Livno probudi uspomene na djetinjstvo i mladost, na prve ljubavi…ali ga i nesvjesno uspoređujemo s još dražim Tomislavgradom…
Prošla je polovica listopada, ljeta Gospodnjeg 2017. godine, a ekipa Tomislavnews.com malo službeno, malo privatno u posjeti dragim prijateljicama i prijateljima, malo od želje i nostalgije „zaprašila“ iz Tomislavgrada do četrdesetak kilometara udaljenog susjednog Livna.
Ulazeći ranim jutrom u Livno, dušimo suputnike svojim sjećanjima: „Ovdje smo išli na izlet, evo u ovu kuću dolazili sam kod školske kolegice na kavu, Bože gdje li je sada, ovo je moja škola, moje igralište, moja ulica…“
Livno nas dočekuje obasjano suncem, toplo i vrlo ugodno, pa svraćamo poslom na kratko u zgradu Vlade HBŽ, gdje smo dočekani ljubazno, potom idemo starim, poznatim stazama, a novim ambijentom, želeći kamerom zabilježiti livanjske ulice i ljude, ali nostalgija nas svako malo pita: “Što je ovdje bilo nekad?“ Da, ovdje gdje su sada načičkane zgrade bila je prije četrdesetak i nešto godina „Filina bašča“, prostrana livada i drveće gdje smo se igrali i po drveću verali.
Nakon lijepe zgrade Vlade, pogled nam pada na prazne kontejnere, a smeće i krupni otpad okolo, slika za našu rubriku Foto kritika. Kod drugog kontejnera dvije osobe prebiru po kontejneru i odmah nas iz sanjarenja vraćaju u surovu stvarnost. Predstavimo se, a oni nam kažu da ih slobodno fotografiramo ako će to biti u novinama i počinje poznata priča o siromaštvu, o „njima gori“, pa se skanjivamo slikati ih.
Tržnica-pijaca je poluprazna, uglavnom na stolovima uz ulicu nudi se voće i povrće, poljoprivredni proizvodi, iako nije srijeda, kada je pijačni dan u Livnu. Za razliku od tržnice u Tomislavgradu koja je pusta svih dana osim ponedjeljka kad je pazarni dan.
Ulice jesu stare, pune zakrpa i rupa, ali, na naše čuđenje, ima ljudi na ulicama, a devet je sati ujutro. Ulice su poprilično čiste, treba dušu čuvat, ali daleko od blistavih i lijepih, kakve su u Tomislavgradu.
Na našu primjedbu prijatelj Livnjak u šali uzvraća: „Pa ne možete vi u Tomislavgradu imati i lijepe, široke, blistave ulice i ljude koji će šetati po njima. Ili jedno ili drugo!“.
Istina, duvanjske ulice su poprilično puste u svako doba dana, pa nam se u Livnu učinilo kako je gužva na livanjskim ulicama u odnosu na Tomislavgrad, iako se često može čuti ili pročitati kako iz Livna najviše ljudi iseljava?
„Iseljava, itekako, ovo je samo privid kako ima ljudi u Livno i kako ne odlaze. Sjetite se pravih gužvi u Livno, pa uvečer korzo, pa…“, ima Livnjak obrazloženje naše primjedbe kako ipak ima ljudi na ulicama Livna.
Naravno, na Trgu kralja Tomislava je najviše mladih na terasama ispred kafića i lijepo je i ugodno sjediti, jer je ovo pješačka zona. Tražim neko poznato lice, barem jedno iz generacije, ali ne prepoznajem nijedno. Čudno, a samo prije četiri desetljeća gotovo da nije bilo osobe na livanjskim ulicama koju nisam poznavala.
„Pa tvoja generacija je gotovo izumrla“, zajedljiv je mladi kolega, a ja u tom trenutku vidim dvije poznate osobe: svoju razrednicu iz osnovne škole i dragog profesora iz gimnazije! Dakle, ako su oni još podobro živahni, a kažu kako ih zdravlje dobro služi, preda mnom je budućnost?!
Stojim na mostu i sjetno gledam na vrbe koje se ogledaju, ali i kupaju svoje grane u bistroj Rici. Razveselila me slika uz dragu obalu: na klupi sjede dvojica muškaraca i čitaju! Lijepo je to vidjeti u mjesecu listopadu-mjesecu knjige. Prisjećam se kako je u vrijeme moga školovanja više učenica i učenika (uključujući i mene) uz knjigu provodile dane na obalama Rike, ili Dumanu, učeći, dumajući. Nama je svaki dan bio dan od knjige, sada ne znam je li to pohvalno ili…?
A onda draga stara česma uz Riku i još uvijek neki piju vodu samo s ove česme! Nisam odoljela, stavila sam dlan ispod pipe i s dlana se napila hladne vode koja-ozdravlja!
Vratimo se potom do hotela „Dinare“ na ulicu prema gimnaziji, ali krenemo uz Žitarnicu, za koju ne znamo zove li se još uvijek ta ulica, taj dio grada Žitarnica, ali nije nam bilo ni važno.
Važno nam je bilo oživjeti uspomene, bez obzira na primjedbe mlađih kolega kako njih ne zanima moje sjećanje i podsjećanje na djetinjstvo, mladost, prve ljubavi… u ovom dragom gradu, u koji vrlo rijetko dolazim, nažalost!
www.tomislavnews.com/Tekst/video-foto: Ljuba Đikić
