U iščekivanju radosne vijesti zajedničko kićenje bora, tijesto za kolačiće, badnjak. Polnoćka…
Prva pomisao mi je oduvijek osmijesi na licima ljudi koje volim. One Caritasove kasice, igrokazi od kojih sam bježala zbog treme, pa mir.
Baš neki spokoj. Nema tih dana žurbe, ni obveza. Roditelji su tu. Igrali bismo po cijele dane “rizika” i “Čovječe, ne ljuti se”. Mogli smo dulje gledati film. Članovi obitelji koji su daleko došli bi tih par dana. Briga kao da bi nestale s lica odraslih. Kao i sve svađe i šutnje. Život se tih dana činio filmski lijep.
Savršen kao s današnjih reklama.
Tako dijete gleda na rođendan malenog Spasitelja. Jeste li skužili da nisam spomenula poklone ni blistave čiste pločice i kuću. Nisam spomenula ni 13 vrsta kolača koje mislite kako morate pripremit.
Jer Božić to nije.
Neće se vaša djeca kada odrastu sjećati što ste im kupili te 2017. godine, a što su oni htjeli. Sjećat će se vašeg osmijeha i ruku koje ih podižu da postave kuglicu na vrh. Prisjećat će se smijeha koji se tih dana jedini čuje u svakom domu, a nikako je li na vrhu ormara bilo prašine. Sjećat će se dragi tata kako si ga grlio i pričao mu priču o malom Isusu. Mama, tvoja kćerka će se sjećati vašeg plesanja i pjevanja na Zvončiće.
Dida i babe i sarme koju je spremala. Niste vi nimalo gori roditelji ako u vaša kolica u dućanu ne možete staviti najskuplju igračku, ali ste loši ako u svoj zagrljaj ne možete staviti najviše ljubavi.
Nisi manji katolik ako ispečeš manje kolača od susjeda, ali si manji ako u svoj život ne strpaš ljubaznost, oprost, mir i ljubav i pokažeš svom djetetu da je samo to smisao Došašća.
Ništa drugo.
Božić nije ništa drugo nego ljubav i mir. Nisi manji čovjek ako nemaš tih dana novaca za poklone, ali ako tih dana zaboraviš ljude oko sebe kojima treba tvoja topla riječ tada si malen.
Toliko je ljudi oko nas gladno ljubavi i prijateljstva. Gladno da ih netko primijeti i pruži im ruku. Gladno da ih nazoveš i upitaš kako su.
Gladno topline i zagrljaja koji su urođeni u nama i spremni na davanje.
Zašto si puštate da vam Božić donosi stres kada je on sve osim stresa.
Zagrlite svoju djecu, prijatelje zagrlite riječima, strance ljubaznošću, jer sve drugo pada u zaborav.
Nisi gori tata kada u dar spakiraš svoje vrijeme, ljubav i zagrljaj. Dok mu pričaš da u tom Malom Slavljeniku ima prijatelja utjehu, i svu ljubav, i da mu se obraćaš što češće.
Svaki dan, a nedjeljom znaš, nedjeljom ga obvezno posjeti. Kao svoje drage, kao dida i baku.
www.tomislavnews.com / Piše : Josipa Milas
