U subotu 6. siječnja, 2018. godine, kada smo slavili Bogojavljenje (Sveta tri Kralja, Vodokršte) preminuo je Filip Prljević u svome rodnom selu i župi Vinici, u naručju svoje supruge Zlate Nene r. Kovač, s kojom se Filip vjenčao 23. siječnja 1972., tj. prije 46 godina.
Piše: don Ilija Drmić
Tom je zgodom on doživio u punini bogojavljenje, teofaniju, objavilo mu se Lice Božje za kojim je cijeloga života čeznuo. Pokopan je 8. siječnja u zavičajnom groblju nakon svete Mise zadušnice u grobljanskoj crkvi, koju je on obnavljao 2009. god. skupa s Petrorm Urtićem, Matkom i Mariom Subašićem, zatim s majstorima kamenoklesarske radionice Mramor Vir na čelu s ing. Milanom Čamberom. To sveto Misno slavlje predvodio je mjesni župnik don Jakov Renić, a u koncelebraciji su bili: don Blaž Ivanda iz Grabovice, don Joko Blažević iz Vinjana, don Ilija Drmić iz Vira, umirovljeni svećenik don Bariša Čarapina, kojega je naslijedio u listopadu 2017. u župi Vinici župnik don Jakov, te don Marijan Šiško koji djeluje u jednoj župi blizu Toronta u Kanadi. Župnik je održao homiliju u kojoj je naglasio da se mi sa svojim dragim pokojnikom Filipom ne opraštamo trajno, nego samo privremeno dok mu se i mi ne pridružimo u Božanskoj stvarnosti, a iskreno se molimo Bogu da ga primi u svoje nebesko kraljevstvo, što mu je nagrada za sva dobra djela koja je nesebično učinio u ovome svome zemaljskom životu. Poslije ove Mise uza sprovodne misne popijevke pod vodstvom don Blaža i iskrene molitve svih spomenutih svećenika i velikoga broja vjernika, rodbine i prijatelja pok. Filipa, uslijedio je pokop u obližnjoj obiteljskoj grobnici.
Završna pjesma, a bile su prije još dvije, klape Srdela o ocu, koji je tiho otputovao s ovoga svijeta u drugi, posve je primjerena ovome čovjeku, Hrvatu i katoliku Filipu, jer on je posve tiho, razborito i radino svladavao ovozemaljske nevolje, a jedna od njih bio je i Domovinski rat, u koji se uključio svim svojim bićem davši svoj doprinos, te je sve poratne teškoće hrvatskoga naroda proživljavao na svoj način promišljajući o svemu i čineći one korake koji doprinose smirenju i rješenju svega na opću hrvatsku dobrobit, te je i on na taj način otputovao posve tiho ali s bremenitim plodovima. Mnogo je doprinio u pripremanju knjiga o Župi Vinici, pogotovo u dijelu koji opisuje 52 poginula Hrvata u Prvom svjetskom ratu, 192 u Drugom svjetskom ratu i 15 u Domovinskom ratu, kao i mnoga druga pitanja u svezi sa selima i župom Vinicom, koju je neizmjerno volio do kraja. I u njezinom groblju je legao, poput svih svojih predaka, napose poput glagoljaša don Martina Jurčevića (1744.-1804.) i bogoslova Vinka Ćalića (1924.-1944.), koji su umrli pomažući i čiji su grobovi u tome istome groblju, kao i grobovi mnogih davnih i nedavnih Hrvata Viničana, čije je grobove uređivao i kamenim zidom ograđivao s istom onom gore spomenutom skupinom majstora.
Sutradan, 9. siječnja, slavljena je sveta Misa za pok. Filipa u župnoj crkvi Male Gospe, u kojoj je obavljao sve svoje vjerske čine tijekom svoga 65-godišnjeg života. Svetu Misu, na kojoj se sabrala rodbina i poveći broj župljana, predvodio je župnik don Jakov, a u koncelebraciji su bili don Marijan Šiško i don Ilija Drmić. Nakon Mise uslijedio je domjenak u pokojnikovoj obiteljskoj kući, gdje su se radosno nizala sjećanja na ovaj dragi lik koji se utkao u svako oko i zrcalo, u svaku dušu i ogledalo naše zbilje. Naglašena je njegova ljudskost i vjera koja se očitovala kroz oblike slavlja i molitava u crkvi, te pomaganja potrebitima sve do zadnjih dana života.
Sa svojom suprugom Zlatom Nenom rodio je i odgojio u katoličkom i hrvatskom duhu: sina Ivana, kćeri Renatu i Slavicu, te stekao nevjestu Ivanu, zetove Roberta i Peru, držao je do svojih pokojnih roditelja Ivana i Ive r. Lozušić, obitelji pok. brata Joze, sestara Slavke i Anke s njihovim obiteljima, radovao se svoj svojoj unučadi, čija imena donosimo: Mislav, Filip, Mihaela, Petra, Borna, Ivan, Klara, Elena, Rafael, Dominik i Ana.
Ostavio je jaki prepoznatljivi trag, duboki teg, pozamašnu brazdu što će biti svima njegovima na ponos i uzor, te poziv na nasljedovanje u vrlinama i istinsku molitvu koju je i on molio svim svojim bićem misleći na svakoga podjednako, a opet posebno na ugroženu osobu, za čiju se slobodu bio spreman dokraja žrtvovati.
Nad otvorenom grobnicom oproštajno pogrebno slovo izrekao je zastupnik u Hrvatskom saboru Petar Škorić, koje donosimo ovdje u cijelosti.
Oproštajni govor Petra Škorića
Poštovana obitelji i rodbino našeg pok. Filipa – Pile, kako smo ga svi zvali, tužni zbore! Okupljeni smo danas ovdje u znak dužnog poštovanja i zahvalnosti za djelo i život čovjeka koji nažalost tjelesno više nije među nama. Prestalo je kucati srce i zauvijek su se zaklopile vjeđe našeg dragog prijatelja, suborca i istaknutog hrvatskog domoljuba, Filipa Pile Prljevića, čovjeka koji je po svemu bio duša našeg sela i naše župe Vinica.
Riječ je o čovjeku koji je neustrašivo sudjelovao i u sudbonosnim i presudnim godinama stvaranja i obrane naše Domovine, čovjeku koji je bio jednostavno veliki čovjek i domoljub. Pile je bio škrt na riječima, nije poznavao jezik diplomacije, ali u svemu u čemu je govorio gađao je u sridu i svi smo ga razumjeli. Odmah u samom početku stvaranja višestranačja uključio se u Hrvatsku demokratsku zajednicu i kao predstavnik Vinice nazočio je na osnivačkom saboru u Sarajevu, početkom agresije se uključio u organiziranje obrane i sudjelovao u svim procesima organiziranja hrvatskih branitelja, uključujući i zbrinjavanje prognanika koji su svoje utočište našli u Vinici.
Pile je bio čovjek velikoga srca, veliki entuzijast, domoljub, katolik, dobar vjernik koji je uvijek bio na raspolaganju Crkvi, našim župljanima i čvrsta veza s odseljenima diljem Domovine i svijeta. Bio je dobra duša kojoj se svatko mogao obratiti za pomoć. Kroz svoj profesionalni radni vijek vozio je autobus na relaciji Tomislavgrad – Vinica, te je kao takav bio najprepoznatljiviji mještanin naše župe. Kad god bi se spomenula Vinica, njen sinonim bi bio Pile Prljević. Kao dugogodišnji predsjednik HDZ-a i MZ Vinica angažirao se na svim projektima koji su doprinijeli uređenju naših sela, boljoj prometnoj povezanosti, uređenju crkve, izgradnji spomenika i svega drugog što se u našoj mjesnoj zajednici radilo.
U svim aktivnostima bio je prvi i sebe je nesebično darivao za dobrobit cijele zajednice. Čak i posljednjih godina kada ga je zahvatila teška bolest pomagao je svima koji su od njega pomoć tražili. Zadnji takav projekt oko kojega se angažirao bila je izgradnja kuće prognaničkoj obitelji pok. Peje Dražetića iz Dobretića kod Jajca.
Pile je uvijek bio za, nikada protiv kad je riječ o vrijednostima našega naroda. Uvijek je gradio zajedništvo i povezivao i kod njega nikada nije bilo destrukcije. Zahvaljujemo Bogu za život takvog čovjeka nad čijim smo se odrom danas okupili. Zahvaljujemo njegovoj obitelji koja je zbog njegovog velikog angažmana i sama ponekad trpjela. Hvala čovjeku koji je bio uzor svima nama kako se nesebično darivati i živjeti za dobro cijele zajednice.
Danas kada se opraštamo od tebe, dragi Pile, odajemo ti zahvalnost i počast. Hvala ti, Pile, za sve naše godine zajedništva, ponosa i slave. U otkucajima naših srca i u dubini duše nosit ćemo dok živimo trajno sjećanje, poštovanje i ljubav prema tebi naš, dragi Pile.
U ime Mjesne zajednice Vinica, ZD Zavelim, Općine Tomislavgrad i Hrvatske demokratske zajednice i svih ovdje okupljenih tvojoj obitelji, supruzi Neni, sinu Ivanu, kćerima Renati i Slavici, s njihovim obiteljima, nevjesti Ivani, te svim tvojim unucima i brojnoj rodbini izražavam iskrenu i duboku sućut. Neka ti je laka hrvatska zemlja. Počivao u miru Božjem!
www.tomislavnews.com/http://zavelim.hr
