Ne znaš ti koliko zapravo vrtiš ringišpil u ovoj glavi. U ovoj ulozi seoskog birtaša koji nekada ne zna kuda bi sa sobom, često se nađem s tobom, a sam sam sa sobom.
Dojade i samački dani, brijanja jednom tjedno, ta kompletna ravnodušnost prema ovoj sadašnjosti koja je baš kao ovaj dan; siv, kišan i dosadan. Nema uzbuđenja, nema napetosti, nema tvoga smijeha u ovoj nekada toliko bezveznoj zimi. Javi se, pojavi se, rekao je onaj bradonja, i dodaj svijetu malo boje. Popni se na moja ramena, razbacaj realnost i zamahni onom svojom garavom kosom.
Gledaj me i dozivaj onim maznim glasom da te kao dijete vodim u sav raskoš i cirkus ovog grada, u čije dubine i ne zalazim nešto, Ali kad tebe povedem, i ja se osjećam nekako drugačije, ispunjeni, normalniji i zdraviji za svoj odraz u ogledalu i sve cirkusante oko sebe. Pa jedino s tobom budem onaj blesonja koji zrači smijehom, onaj konj koji veselo kruži ringišpilom. Dodirni me nosom i opomeni zašto nisam skratio brkove, zašto nisam obukao baš onu majicu.
Ma radi što te volja, samo probudi maštu ovog medvjeda koji je upao u zimski san zadimljenih birtija koje bi dosadile i zidovima koje unutra stoje. Pogledaj me onim očima svježe ubranog badema koji okupan prvom rosom čeka jutarnje sunce. Prigovaraj mi zašto sam toliko velik, zašto poput gorile hodam nasred ulice. Ma radi što te volja, samo okreni ringišpil i otključaj vrata noći u kojima stanuje samo dim ovog motanog duvana i ritam nekim starih pjesama, koje više ne znaju ni oni što su ih napisali.
Izbaci ove misli koje se uvijaju, ove kišne gluposti koje me ne dopuštaš, a opet se pojave. Javi se, pojavi se, razbacaj šarenilo boja i adrenalina koji funkcioniraju samo kada se dva luđaka nađu skupa poput djece koja su prvi put ušla u cirkuski šator. Naiđi, princezo, ma naiđi kraljice ringišpila ove glave.
www.tomislavnews.com/ Nikola Vranjković
