Kolika je ta mirovina ilustrirat ću ti jučerašnjom zgodom: Među mačkare umišala se, noseći dijete u naručju, jedna prava prosjakinja (ima ih, ima i sada!), odvojila se od grupe i pošla prema Mati: „Bog ti pomogo, dobri čoviče, možeš li mi ikako pomoć, Bog ti dao zdravlje…!“ „Mogu ti samo pričuvat dite dok ti obletiš po gradu“, odgovori joj Mate, a nije da on ne bi pomogao, znaš ga.
Mare moja draga, prošao karneval, prošle maškare, a ništa novoga nismo saznali niti vidjeli pravo lice političara.
Oni, iako je narod to tražio, ni na pokladni utorak, barem na jedan dan, nisu htjeli skinuti maske, zarasle im za obraz, njihov, pošteni, na koji se kunu. Zato običan puk jednom godišnje stavi masku, govori što mu padne na pamet, laže, traži novac, ne radi, živi od tuđih truda, ljubi tko mu se svidi…i tako, barem nakratko, osjeti kako je političarima turoban život.
E, nakon toga, evo danas je Čista srijeda, nastupila je korizma, vrijeme posta , odricanja od svakojakih užitaka, vrijeme molitve i milosrđa, vrijeme bez grijeha. Ali, tako je samo u teoriji, tako bi trebalo bit, ali nije! Kao i u svim drugim područjima kod nas se i tu praksa stubokom razlikuje od teorije. Sjećaš se ( eto, opet sam nostalgična) kako smo se mi u djetinjstvu, a bome i djevojaštvu, morali pridržavat one :“Pokladi, s guzicom se okladi, da joj nema mrsa do Uskrsa“. S dolaskom demokracije svi su se, kao, nečega odricali, novine su bile pune poznatih osoba koje se odriču pića, cigareta, psovki, varanja, laganja – a svi su lagali, varali, mrsili se… Više toga nema – ili se ničega ne odriču ili ne lažu?
Moram ti nešto ispričat, a kako bih sebe, i tebe također, raspoložila na ovom hladnom danu.. Prošle godine naš svećenik propovijedao o korizmenom odricanje i kazao da sve čega se vjernici odreknu u četrdeset korizmenih dana to daju Karitasu kako bi podijelio sirotinji. I doista, nakon Uskrsa, skladište Karitasa bilo je zatrpano mesom, cigaretama, rakijom, samo naš Ikiša doveo ženu. Objasnio je kako se u korizmi odrekao žene, pa, eto… Voditelj rekao da je žena dobrodošla jer treba sve to posložit i podijelit sirotinji, ali upitao Ikišu kako će on bez žene. „Ne brinite za me, samo vi nju zadržite, imam ja drugu, jedva čeka“!
Pitaš čega sam se ja odrekla? Da ti to gangom kažem i , znaš mene, slažem:” Ovih posnih korizmenih dana, ja se svoga odrekla dragana!”
Ma ne lažem, ozbiljno je vrijeme i godine su ozbiljne. Moj Honorarac otišao u tuđinu, kaže mali mi honorari ovdje, radio na crno u sivoj zoni, a on je radišan i pošten i eto – odleprša.
A danas se, draga Mare, potrefilo da je i Valentinovo – Dan zaljubljenih. Kod nas ti je to nešto novo, jer smo mi imali samo Stipanjdan, zimski, vrijeme zamiračine, zaruka, pa vjenčanje i svatovi do Korizme. Ništa ti sada od toga, pa kad me danas netko upita gdje ću i sa kim ću slaviti Valentinovo, iskreno priznah da bi se meni, ovakvoj kakva sam sada, obradovao samo zec, jer sam na sve zglobove stavila listove kupusa, rašćike, blitve…čula sam da je to dobro za upale…
Ali mi ponestalo tog zelenja pa odoh do našega sela, ispod snijega tražiti zelene listove. I nađoh podosta listova, ne mještana, selo je gotovo pusto. Takvo vrijeme došlo, ali živimo u nadi kako će bit bolje, ali kad nas ne bude!
Ti pametna jer si davno otišla iz ove naše sirotinje, dobro se udala, a ja pametna, jer se stalno šlepam uz tebe i ona moja dva tri što su davno odletjeli preko oceana. Ja vama informacije, malo priča i slika iz zavičaja, malo vam liječim dušu, vi meni dolare i dobro. Ma kakve tajne službe, kakvi vrhunski novinari, ja svoje informacije najbolje naplatim. Nemoj da onaj tvoj bogatun ovo pročita…A kako drugi, pitaš? Bolje od mene, oni odoše u tuđinu, dobrim putom, kako ustvrdi naš dragi vođa.
Pitaš za našega Matu, e on ti je sada 70-godišnji umirovljenik s 40 godina radnog staža u našem kraju, ima mirovinu od 400 KM, i kažu to je jedna od većih mirovina!
Kolika je ta mirovina, ilustrirat ću ti jučerašnjom zgodom: umišala se jedna prava prosjakinja među mačkare (ima ih, ima i sada) nosi malo dijete u naručju, odvojila se od grupe i pošla prema Mati: „Bog ti pomogo, dobri čoviče, možeš li mi ikako pomoć, Bog ti dao zdravlje…!“
„Mogu ti samo pričuvat dite dok ti obletiš po gradu“, odgovori joj Mate, a nije da on ne bi pomogao, znaš ga.
Reknem da neću o politici, da neću kukat, pa opet…
Jer sam se u korizmi odrekla grijeha, ali čim pomislim na našu političku situacija, već griješim-mišlju, ali me ne navodi da griješim i riječju. Za grješna djela i propuste zaduženi su političari i zato ti više neću pisati ništa o politici, ubuduće samo o ljubavi, o Valentinovu, tu smo obje jake!
Voli te tvoja Anđa
www.tomislavnews.com/lj.
