Možda je svakom pjesniku njegov zavičaj neiscrpno, živo vrelo nadahnuća, pa je dovoljno da prošeta gradom, selom, po kišnom ili sunčanom danu, pogleda kroz prozor, oslušne žubor potoka, rijeke, poj ptice, otkucaje srca…i eto pjesme…
Svim pjesnicima, ili onima koji pokušavaju biti, želimo sretan njihov dan-Svjetski dan poezije!
I mislim da su svi ljudi pjesnici, samo su neki lijeni pisati i razviti taj dar, ali zato rade nešto drugo, a neki ne znaju ništa drugo nego pisati, sviđalo se napisano drugima ili ne, svejedno, oni pišu li pišu…
NOĆAS
Noćas sam dugo čekala ratnika
iz rata što još uvijek traje.
Otišao je u boj bez oružja,
protiv samog sebe,
srce protiv njega.
Svu noć sam sama čekala ratnika
u svome tijelu zarobljenog.
U zoru sam otvorila vrata proljeću,
ujutro mi prva lasta na prozoru
strese crvenu rosu s krila.
Čitavu vječnost čekam ratnika,
A on mi šalje krvave laste.(lj.)
TAJNA
Ima jedna zvijezda
koja noću ne sja,
danju se ne vidi,
meni uvijek svijetli,
ona je moja TAJNA. (lj.)
SUZE
O, kad bi samo bila pohranjena tajno,
kao ne prolita kiša u nebeskom
sivom oblaku.
Šutnjom ovijena tajna
s kojom se može odlutati
u daleka prostranstva.
Da si mi sada ti,
da ti na tvoje uho šapćem,
tamo gdje polagane vode žubore
i pod drvećem što drijema
na žarkom suncu.
Noćas tišina kao da čeka
tvoje tihe korake,
a ti me pitaš,
mislima svojim
za razlog mojih suza.
Ne smijem ti reći zašto
plačem, jer to je tajna meni
još ne dotaknuta.
Frany Jole
www.tomislavnews.com
