Na današnji dan molim Vas objavite ovu pjesmu mog palog Sokola, mog nikad prežaljenog brata, moje rane, moje utihle pjesme. Hvala Vam unaprijed, Ružica Duvnjak Morić
CRNE KOSE SA KUPRESA
Tamo gore na sjeveru,
na sjeveru zemlje moje,
ostade mi ljubav moja,
ostade mi srce moje.
Zadnji dodir njenih ruku,
tužne oči neba boje,
u kupreškom malom selu
sve što ljubim ostalo je.
Crne kose sa Kupresa
nikad više vidjet neću,
a tuga mi dušu goni
da upali za nju svijeću.
Crne kose sa Kupresa
tužne boje onih noći,
ne pitajte ljudi za nju
ona nikad neće doći
Kad pogledam ka sjeveru,
ka sjeveru zemlje moje,
kada vidim njeno lice
oči one neba boje.
I ponekad čini mi se
bura glas joj meni nosi
i ko nekad prsti moji
ko da su u njenoj kosi
Crne kose sa Kupresa
nikad više vidjet neću,
ali evo sada idem
da upalim za nju svijeću.
I da kažem zemlji mojoj
na sjeveru tamo gore
nek je čuva, nek je ljubi,
nek joj blage nosi zore.
Autor: MIRON DUVNJAK – MIĆO ČUSTANOV
www.tomislavnews.com
