Danas, 23. travnja, je spoemen dan sv. Jurja, Jurjeva, Jurjev dan. Za ovaj dan u raznim krajevima različiti su pučki običaji, a neki običaju još se čuvaju i u duvanjskim selima…
U duvanjskom kraju smatra se kako je dolaskom Jurjeve prošla zima i da za blago.stoku više nema krize, da se izimila, preživjela u štali, a sada može u pašu. Često je Jurjeva bila i orijentir u kalendaru događanja: nešto se dogodilo licem (točno) na Jurjevu, uoči Jurjeve, dva dana po Jurjevi…
U većini duvanjskih sela običaj je na Jurjevu prije izlaska sunca svetom vodom poškropiti, blagosloviti kuće, štale, okućnice, blago…kako bi se otjerale zmije.
A priča se da je u duvanjsim selima ispod vjetro parka ovoga proljeća više zmija oko kuće nego inače, a zašto bi tomu uzrok bile vjetrenjače, ne znamo, možda netko zna? Prije će biti da više nema u selima, oko kuće ni kokoša, ni mačaka, ni galame…pa se zmije osjećaju sigurno izležavati na pragovima.
Dobro je zato poškropiti kuće na Jurjevo, ali i čuvati se od zmija, onih opasnih, otrovnih i neka vas čuva i sveti Juraj!
U Mesihovini su jutros domaćice prije sunca škropile kuće i okućnice, a naša Marija nam je poslala prekrasne slike Duvanjskog polja na Jurjevu, prije izlaska sunca.
Donosimo različite običaje vezane za druge hrvatske krajeve na Jurjevo:
Jurjevo, blagdan sv. Jurja 23. IV., u hrvatskoj pučkoj tradiciji često shvaćen kao prvi dan proljeća, odn. kao početak gospodarske godine. Na taj su se dan, posebice u sjevernim hrvatskim krajevima, unajmljivali, otpuštali i mijenjali sluge i pastiri. Imalo je i obilježja stočnoga blagdana: stoka se na Jurjevo svečano izvodila na pašu, često prvi put u godini, te kitila vijencima od proljetnoga cvijeća i drugoga bilja. Vjerovalo se da će ju ti vijenci cijelu godinu štititi od bolesti i drugog zla (vještica i sl.), a na povratku su se bacali na krov staje. Na Jurjevo su se priređivale utrke i vodili konji pred crkvu na blagoslov. Po zapadnoj su se Hrvatskoj dan uoči Jurjeva ili na samo Jurjevo palili jurjevski krjesovi. Uz njih bi se okupljala uglavnom mladež, ali i ostali stanovnici sela, oko krijesa bi plesali i pjevali pjesme karakteristična sadržaja. Vjerovalo se da jurjevski krijes (kao i ostale godišnje vatre) ima magičnu moć zaštite od bolesti i drugoga zla pa bi okupljeni krijes preskakivali, stoka se sljedeći dan protjerivala preko zgarišta, a ugarci i pepeo od krijesa zaticali u njive i vrtove (zaštita i poticanje rodnosti). Od običaja na Jurjevo posebno se ističu jurjevski ophodi. Prostorno su ograničeni na sjeverozapad Hrvatske (uglavnom kajkavsko područje), a protežu se i u sjeveroistočnu Sloveniju. Postoje mnoge razlike od kraja do kraja s obzirom na broj, spol i dob ophodnika, njihove nazive, opremu, vrijeme ophoda i sl. Ophodnici su (jurjaši, đurđari, jurjevčani, jurjaki i sl.) – najčešće mladići, rjeđe djevojke, a u novije doba sve češće mlađi dječaci i djevojčice – obilazili seoske kuće uoči Jurjeva ili na samo Jurjevo, otpjevali bi jurjašku pjesmu, dobivali dar (jaja, slanina, vino, novac), zahvaljivali na njemu ili kudili ukućane ako ih ovi nisu saslušali i darivali. Nosili su prolistale grančice i svakoj su kući ostavljali barem jednu, jer se vjerovalo da one imaju zaštitnu i plodonosnu moć. Većinom je među njima bio i poseban sudionik, zeleni Juraj (zeleni Jura, zeleni Đuro i sl.), skriven ispod koša od prolistalih grančica ili na koji drugi način njima okićen. Zeleni Juraj nije pjevao niti išta govorio, samo bi u određenim trenutcima poskakivao ili zaplesao. O značenju i postanju toga lika postoje različita tumačenja, a općenito se smatra da je s vremenom došlo do stapanja folklorne predodžbe o zelenom Jurju s predodžbom o kršćanskome sv. Jurju. Smatra se da je drevni smisao jurjevskih tradicija, uz naviještanje proljeća, bila magijska zaštita od djelovanja zlih sila kao i poticanje rodnosti usjeva i stoke. (hr.enciklopedija)
www.tomislavnews.com /Foto: Marija Petrović
