Temperatura je 12 stupnjeva C, sunce još nije potpuno zavladalo nebom duvanjskim, ima malo oblaka, ali je tiho, blago nedjeljno jutro, samo opojna pjesma ptica malo remeti jutarnju tišinu, a cvjetni mirisi dopiru sa svih strana…
Danas je zadnja nedjelja u travnju i prva nakon sv. Marka, pa počinje Blagoslov polja na mjesnim grobljima. Na nekim grobljima vjernici u procesiji slijede svećenika, a na nekim ili nekada svećenik ispred kapelice počinje blagoslov na četiri strane svijeta.
Prvo križem uz riječi: Po znamenju svetog križa od neprijatelja naših, oslobodi nas Gospodine; zatim jednom svijećom “Od munje, groma, grada i zle godine! Oslobodi nas Gospodine”; trima svijećama : “Od kuge, gladi, rata, trešnje i zla svakoga, oslobodi nas Gospodine”; blagoslovljenom vodom: “Da se dostojiš plodove zemlje dati i uzdržati, tebe molimo usliši nas!
Nakon blagoslova i mise, vjernici se pomole na grobovima preminulih, a potom se, po lijepom starom običaju (koji se malo otima?!) odlazi kod rodbine i prijatelja na čijem je groblju bio blagoslov polja na ručak ili, kako se u duvanjskom kraju kaže-na užinu, a može i na uživanje u pravim specijalitetima duvanjskog (kad je o ovom kraju riječ) kraja.
Nekada je to stvarno bila prava fešta, a danas malo skromnije, ali nitko s užine nije otišao gladan i žedan.
Okupi se, u jednoj obitelji na užini, u prosjeku 20 osoba, a zna biti i do 50, pa se treba dobro pripremiti. Objedovanje počinje aperitivom, slijedi domaća mesna juha, stariji će i malo lešo mesa iz juhe, zatim slijede punjene paprike, ponegdje i sarma (komu je ostalo kiselog kupusa, ali u toplim danima sarme je sve manje, jer i mladeži”smrdi”, kažu, cilo selo) ili japrak. Međutim, mnogi, posebice mladi, sve će to preskočit i čekati pečenu janjetinu, koja se više gotovo i ne peče u kuhinji, u rerni, nego to rade ugostitelji, na roštilju, samo naručiš, odnosno zapišeš se i čekaš nedjelju popodne, kad stiže vruća janjetina, uz kapulicu, može i krumpir, ali nije obveza, haha.
Sve se to, naravno, obilato zalijeva pićem po izboru.
Nakon janjetine stižu pite: sirnice i zeljanice(još ako je zeljanica od škripovca!), a mirisi, koji mirisi, teško ih je opisati, ali tko ih je doživio zna o čemu govorim. Nakon pita, ako je komu ostalo još mjesta u trbuhu, donose se na stol kolači, kakvi, svakakvi! Može se malo i predahnuti, prošetati, pa onda uz kavu malo i popričati s rodbinom i prijateljima, ako nisu ponijeli i na užinu mobitel. Čujemo kako je jedan domaćin zabranio gostima pristup užini ako ponesu mobitel, jer kaže “svako malo se pipaju po džepu, trzaju, galame…”. Dakle, dođite na užinu, ali bez mobitela!
Neka vam je u slast!
www.tomislavnews.com
