Zgodilo se davno, pa imena sudionika više nisu ni važna, ni duvanjska župa u kojoj je ovo bilo, a još ponekada se čuje anegdota, koja bi mogla biti analogija vrućem slučaju Agrokora, a ide, otprilike, ovako…
Pred Božić nestane Mati iz štale tromjesečno tele, omrklo, ne osvnaulo, a baš ga lijepo podgojio za blagdane kada je očekivao sve svoje iz Njemačke da se okupe za Božićnim ručkom, a pola bi ga stavio u duboko. Dok ga je hranio u štali, milovao ga, a čim bi pomislio kako se njegovom ljubimcu bliži kraj, zatvorio bi oči i izišao iz štale, nekako mu teleć za srce prirastao. “Ali Bog ga je stvorio da bi ljude hranio, nisam ja to izmislio…”, sam bi sebe Mate tješio.
A kako rekosmo, jednog jutra u štali, u prigratku za tele, teleta nema, a Perova muče. Ne vjeruje Mate očima, trlja ih, obilazi oko štale, kuće, po selu, po vrtovima, nema ga pa nema. Raspitivao se po selima, nitko ni čuo ni vidio! Svi se pomirili s tim da ga je netko pod okriljem noću ukrao iz štale, u gradu u mesnici zaklao kao ne bi ostali tragovi u selu i već je u nečijem hladnjaku. Neopazice je Mate ulazio o ručku i večeri u susjedne kuće, širio nosnice nadajući se mirisu kuhane ili pečene teletine, ali uzalud. Već su susjedi zaključavali vrata od njega, meso iz svog hladnjaka se gotov kradom vadili.
Vidi Mate vrag odnio šalu, pa skovao plan.
Pred Božić se, po običaju, svi ljudi u crkvi ispovijedaju, svećeniku ispovijedaju što su zgriješili, a ispovjedaonica imaju male otvore sa strane, pa će i on svako jutro na zornicu, a uho na ispovjedaonicu. Iz jutra u jutro!
Dođoše i njegovi iz Njemačke, čuli za “šćetu koja ga je pribila”, ali svjetski ljudi, odmahnuše rukom, rekoše ćaći da više ne misli na tele, pa to se u velikim mjestima često događa.
“Ali dico moja, ovo je malo misto, malo selo, ukrast ga je mogo samo onaj tko je znao da imam lipo tele, di ga spraćam, kad spavam ili kad se napijem pa tvrdo zaspem, mora bit neko iz blizine…”, nije odustao Mate od istrage.
Uoči Božića, na Badnje jutro, zadnje za Božićnu ispovijed, opet Mate u crkvu. Hvala ga svi kako se ove godine promijenio, preobratio, svako jutro je na misi, i još stane uz ispovjedaonicu, ne trepće.
Do Badnjeg jutra, zapisivao je ili pamtio Mate, svi su se iz sela ispovjedili, pa kad svećenik na kraju mise zausti: “Pođite u miru…”, Mate odjednom potrči do oltara, vičući: “Čekaj pratre, nije gotovo! Ne pika ti se ispovid, moraš sve ponovo, ponovo, čuješ li…!”.
Zastadoše vjernici, gledaju u Matu, svećenik se poče krstit…
“Svi se ispovidiše, a moga teleta nigdi, neko je slago i tebi pratre i Bogu, ajmo, sve ispočetka, uredajte se, i svi glasno, a neko je, je garant…”,
viče Mate u crkvi, vjernici se počeše smijat, fratar se isto počeo smijat, pa se naglo uozbilji, da netko ne bi pomislio, a Bože sačuvaj…
I sada se u duvanjskim selima ponekada čuje za sitnu kućnu stvar koja netragom nestane kako će se naći kada se bude krečilo, a za krupniju, vrijedniju kako će se otkriti na Božićnoj ispovijedi “k’o i Matino tele”.
P.S. Analogija s vrućim slučajem Agrokora: SVI SE ISPOVJEDIŠE, NITKO NOVAC NE VRAĆA, A “MATE” VIČE: “VRATITE!”
