Krenuo Mate na ispovijed jutri rano, dođe u Župnu kuću, vrata otvorena, nema nikoga, vidi neki mobitel na stolu, svidi mu se, neki skupi, stavi ga u džep i krenu u crkvu, pred ispovjedaonicu…
Malo je dulji red, miluje Mate mobitel u džepu, a što red više odmiče sve se više primišlja ispovjediti uzimanje, ma ne krađu, fratrova mobitela, priznati, oprostit će Bog, čovjek se malo zanese. Opet, kao da fratar nema još koji mobitel, pa svakako mu ga je narod kupio, a i ja sam narod…
I dok se Mate znoji i dvoji što uraditi, nađe se pred onim rupicama što ga razdvajaju od ispovjednika, ugleda svećenika, kleče, prikrsti se, počne molit : “Ispovijedam se…”
Fratar ga prekinu:
-Kad si se zadnji put ispovjedio i što si od tada sagriješio?
-Ništa veliko, obično, psovo i žao mi je, neću više, svađo se sa ženom, ali…
-Jesi li sa svakim u miru?
-Ma jesam, neće niko da se svađa s menom, ja…
-Da nisi ne daj Bože štogod kome ukro, nekom dužan osto?
-…Ni…sam… evo jesam našo jedan mobitel i evo ga Vama…velečasni, možda je Vaš…ili Vi upitajte čiji je…- mrmlja Mate i stiska u ruci mobitel.
-Neću ja to, ja nisam izgubio, ako sumnjaš čiji je, upitaj čovjeka, vrati mu…
-Pito sam, vraćo sam, davo…ali on kaže kako nije njegov…
-Onda ništa, zadrži ga kod sebe, a ako već imaš podaj nekome tko nema, Bog će oprostit, ali neće ako ja na primejr ima tri, a ti nijedan, ili ti dva, a netko nijedan…Samo je važno da si ga ti davao čovjeku jer si pomislio da je od tog čovjeka, ali kad ga nije htio uzet, slobodno ga ti uzmi, to nije grijeh, nećeš ga sad bacat…
-Tako i je, velečasni, po duši govorite…hm, jesam, vraćo sam čoviku, ne tide, ne mogu mu nasilu trpat, a i da sam tio ne bi mu mogao kroz one rupice probacit…- mrmlja sebi Mate u bradu dok ga fratar odrišiva grija.
www.tomislavnews.com
