U vjetrovito kasnoproljetno predvečerje ima li što ljepše nego sjesti na obalu rijeke, slušati žubor, šumor i otkucaje srca, zaroniti u sjećanja, probuditi uspomene…
STARA SE LJUBAV U SRCU OSJETI
Lijepo je sjesti kraj vrbika
i slušati tihi žubor vode.
Sklopiti oči dok bezbroj slika
u svijet mašte me odvode!
Šareni leptir zrakom pleše,
iz krošanja se čuje pjesma ptica.
U svijetu mašte puno je ljepše,
putujem gdje hoću-nema granica!
Nekuda se žuri kolona mravi,
na sahranu il’ svadbu-tko će znati.
Cvrčci pjevaju u visokoj travi,
a orkestar žaba pjesmu im prati!
Opušten sam jer znam da je jači
huk vode od hukova u meni.
U spokoju sjedim dok se ne smrači,
dok nebo na zapadu ne porumeni!
Zvijezda padalica nebom preleti,
u meni se davne želje probudiše.
Stara se ljubav u srcu osjeti,
dok ljetni povjetarac granama njiše!
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
