Petak je večer, malo je prohladno, ako ne znate što večeri, a za većinu je petak i još kvatre, dakle, nije preporučljivo, a niti zdravo jesti meso pred spavanje, pa zato uključite pećnicu…
Dok se pećnica grije vi dobro operite bijele krumpire-bilaće, kakvi su obilato rodili u duvanjskom kraju, a u Mandinu Selu da i ne govorimo, to vidite na našim fotografijama. Ne treba vam ih mnogo, jer su veliki, pa vidite, otprilike, koliko ih prepolovljeni može stati u pleh,u tepsiju. Dobre su pole ili police i od crvenih krumpira, ali mnogima su slađi bilaći. Zdravije je da ih ne gulite, nego ih tako oprane, posušene i prikrižene samo posolite i , da vam se ne bi zaljepile za pleh, stavite papir za pečenje.
I dok se police peku, najviše jedan sat, zavisno od debljine, vi razmislite što prismočiti s polama. Lijepo je zapeći suhe slanine koja se omota oko sira, ali petkom većina Duvanjki i Duvnjaka ne jede meso, zato će odlučiti s polama jesti sir, dobar je svaki, a iz mišine najbolji.
Pa ipak, mi preporučamo s policama prismakati poseban specijalitet poznat u duvanjskom kraju pod nazivom ovčja varenika. Koliko vas zna što je to i kako se priprema, pravi?
Ovčja varenika se priprema baš u ovo doba, krajem ljeta ili početkom jeseni, kada je ovčje mlijeko jako gusto. Dakle, ovčje mlijeko se skuplja više dana u drvenu kačicu, duboku bukaru ili zadnjih godina u staklene posude (galone), dobro zatvorene. Prije ulijevanja u posudu mlijeko se posoli i to je to. Posude s mlijekom se drže na hladnom mjestu oko 15 dana i već je spremno za jelo. To kada se ovčja varenika priprema od sirovog ovčjeg mlijeka.
Međutim, zadnjih godina češće se, predostrožnosti radi, ovčje mlijeko prokuha, pa ohladi, posoli i lijeva u posude gdje se skuplja. Kako smo napisali, nakon 15-tak dana može se jesti: kao umak s polama, mazati po kruhu ili, a to je poseban specijalitet, u šalicu ovčje varenika stavi se žlica bijelog brašna, umuti, pa izlije na zagrijani maslac, margarin, mast, ulje…u tavi. Promiješa se, dok se malo zgusne, skine s vatre i jede s kruhom ili s kuhanim krumpirima ili policama, lijepo požarenim!
Iako se sve manje priprema ovčja varenika i u duvanjskom kraju, ipak se može negdje na farmama vidjeti, probati, jesti, kupiti, što mnogi i čine jer ih podsjeti na djetinjstvo, na mirise kuhanog (uzvarenog!) ovčjeg mlijeka i na ovčju vareniku. Još kada se priprema i jede u hladnim zimskim duvanjskim večerima, ali odlična je i u ova doba kasnog ljeta, večeras!
I ne manje bitno: legenda kaže da je ovčja varenika odličan afrodizijak, kakvi tartufi?!
Tko nije probao ovaj specijalitet teško mu je objasniti, opisati koja je to slast!
www.tomislavnews.com/ J. Jozić
