Iz splitskog hotela “Radisson Blu” jučer je krenula velika seoba radne snage iz Dalmacije na Zeleni otok.
Nakon što su u agenciji za zapošljavanje “Action Recruitment” iz Irske “pročešljali” oko pet stotina životopisa kandidata za poslove u turizmu i ugostiteljstvu iz cijele Hrvatske, u srijedu se njih 370 sastalo “face to face” s poslodavcima visokokategornika ne bi li pronašli “new job”.
Riječ je o predstavnicima najvećih i najuglednijih hotelskih grupacija iz Irske i Ujedinjenog Kraljevstva, a s obzirom na ono što smo vidjeli i čuli od poslodavaca, ali i njihovih budućih radnika, zadovoljstvo je obostrano, stoga ovo zasigurno neće biti prvi susret ovakve vrste u Dalmaciji. Ukratko, Irci su ozbiljno zainteresirani za naše radnike i spremni su im omogućiti bolje uvjete nego što ih imaju ovdje.
Srdačna radna snaga
– Puno je sličnosti između Hrvatske i Irske. Obje se zemlje nalaze uz more i imaju razvijen turizam, stoga je bilo logično ovdje potražiti kadrove koji su nam potrebni. Osim toga, Hrvati su poznati kao vrlo srdačni ljudi, što je u turizmu jako bitno – kaže Noel Cafferkey, vlasnik agencije “Action Recruitment”.
Njegov menadžer u Hrvatskoj, magistar financija Vinko Ninčević (27), očito je odradio iznimno dobar posao, jer je interes za kontakt s irskim i britanskim poslodavcima u Splitu nadmašio sva očekivanja.
Tu je osam poslodavaca iz Irske i tri iz Velike Britanije. Riječ je o vlasnicima hotela i hotelskih grupacija koji imaju više od 500 otvorenih radnih mjesta koja su dostupna odmah. Hrvati su u Irskoj poznati kao jako marljivi i lojalni radnici koji govore dobar engleski, koji su dosta ambiciozni, i zato su vrlo cijenjeni i traženi – veli Cafferkey, koji je, zapravo, rezimirao ono što su u srijedu poslodavci tražili od kandidata koje su testirali.
To je, dakle, prije svega bilo odlično poznavanje engleskog jezika, jer se radi o poslovima u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, ali i snažna volja kandidata da se stalno uče novim vještinama, grade karijeru. Cafferkey kaže da poslodavci traže i kvalificirane i nekvalificirane radnike, koji su u prvom redu voljni napredovati.
– Ako radnik ima pravi stav prema poslu, može sve! Naravno da je poželjno biti kvalificiran i govoriti dobar engleski, imati iskustva, međutim, tko želi raditi, tko je inteligentan i spreman učiti, on će brzo usvojiti znanja u struci i napredovati – ističe Cafferkey.
Njegova je agencija za zapošljavanje sličan sajam poslova već održala u Zagrebu, a ovaj su put – na koncu turističke sezone – ciljano odabrali Split. U Dalmaciji u ovo vrijeme mnogi ostaju bez angažmana u turističkoj branši, pa se posao u Irskoj nameće kao logična opcija.
Problem smještaja
Puno smo se naslušali o tome kako je problem pronaći smještaj u Irskoj i kako to naše radnike tamo prilično košta.
– Istina, u Dublinu i Corku to zna biti problem, ali u drugim krajevima Irske nije problem. Često i poslodavci pomažu radnicima da pronađu dobar smještaj ili im ga oni sami osiguraju – kaže Cafferkey, pa odgovara na naše pitanje o plaćama, koje, naravno, ovise o mnogočemu – poziciji na kojoj se radnik nalazi, njegovim kvalifikacijama, iskustvu, ambicijama i radnom elanu. Osim toga, u Irskoj se o plaćama govori u bruto, a ne u neto iznosima, kao što je tu slučaj.
– Mogu reći da bi dobra plaća koja ostaje radniku bila oko 2000 eura. Ako u prvih šest mjeseci poslodavci prepoznaju radnika kao marljivog i lojalnog, plaće nikad nisu problem. Što se tiče kadrova, naši klijenti trebaju sve: od sobarica, konobara i kuhara do menadžera – veli naš sugovornik.
Njegov kolega Vinko Ninčević ima iskustva s organiziranjem ovakvih skupova na kojima poslodavci testiraju potencijalne radnike. Agencija za zapošljavanje “Action Recruitment” djeluje čak 44 godine, a susrete irskih poslodavaca i hrvatskih radnika već je uspješno organizirala u veljači, travnju i srpnju u zagrebačkom hotelu “Dubrovnik”.
– I u Zagrebu je bio veliki interes kandidata za posao, a ovo što se danas događa u Splitu, mome gradu, prirodan je nastavak priče. Ljudi su nas prepoznali i stekli povjerenje u našu agenciju. Doputovali su iz raznih dijelova Hrvatske. Željni su znanja, napretka i dobre zarade, a mi im to omogućujemo bez ikakvog troška. Nadam se da će oni koji pronađu posao, a već ima takvih koji su prošli na intervjuu, biti zadovoljni uvjetima života i rada u Irskoj. Ponavljam, većina njih vratit će se obogaćena znanjem i kapitalom, te se nadam da će kao poduzetnici u skorijoj budućnosti pokrenuti naše gospodarstvo – kaže Ninčević.
A sad ono najvažnije: što to Hrvate tjera u Irsku? Koji im je glavni motiv?
– Novac! Hrvatski je turizam, što se toga tiče, u padu. Ne mogu reći da su moja osobna iskustva ne znam kako loša, ali sve se svodi na to da vas poslodavac maksimalno iskorištava, a niste dobro plaćeni – kaže NikolaČanić iz Dubrovnika, koji je nakon obavljenog razgovora dobio posao u Irskoj. Da zna što govori, svjedoči Nikolino poslovno iskustvo stečeno tijekom petnaest godina rada u turizmu.
Zadovoljan ponudom
– Prošao sam sve pozicije u hijerarhiji, od konobara do menadžera. I u principu vidite svega; od toga da vas prevare, ne ispune ono što ste dogovorili, što vam je obećano, ali, velim opet, glavni problem našeg turizma je potplaćenost radne snage. Traži se od vas da radite jako puno, a plaćeni ste jako malo.
Nikoli su 33 godine. Znači li to da u Irsku odlazi za stalno?
– Vidjet ćemo. Za početak idem na godinu i pol, dvije. Supruga završava studij marketinga i za sada ostaje ovdje. Poslije ćemo vidjeti kako će se situacija razvijati – kaže Čanić, koji odlazi raditi na sjever Irske.
Na kojoj će poziciji točno biti, još ne zna, ali je, kaže, jako zadovoljan ponudom koju je dobio.
– Kad ovdje poslodavci pronađu kadar koji im je potreban, vrlo brzo dolazi do potpisivanja ugovora i odlaska u Irsku. Kandidata ima svih dobi, kvalifikacija, muškaraca i žena. Pronaći posao u Irskoj mogu i ljudi s pedeset i više godina, naravno, ako žele raditi i napredovati, ako se ne boje posla. Danas će neki obaviti i po dva, tri intervjua za posao. Inače, prosjek nam je da poslodavci s potencijalnim radnicima na susretima ovakve vrste, licem u lice, obave 264 intervjua dnevno – tumači nam menadžer “Action Recruitmenta” Ninčević, i napominje da zainteresirani za posao ne plaćaju uslugu posredovanja u zapošljavanju.
I zato, svatko tko ima namjeru seliti se radi posla u Irsku, a ugostiteljske je ili hotelijerske struke, ili ima iskustva u tim sektorima, neka se slobodno prijavi na adresu: vinko@actionrecruitment.com.
Blog o pečalbarima
Na ovu se adresu, nakon što su irski poslodavci došli po radnike u Hrvatsku, javio i mladi Josip Batinić. Dolazi iz BiH, iz Busovače, 19 mu je godina, a radio je kao konobar u hotelu “Jadran” u Tučepima.
– Po struci sam turistički tehničar. Engleski govorim dosta dobro, a želja mi je naučiti ga govoriti potpuno tečno. Što mi je glavni motiv? Internacionalna karijera – kao iz topa će Josip, koji, veli, želi baš ono o čemu su nam Irci jučer stalno govorili – učiti, napredovati u poslu, širiti vidike.
Na koncu razgovaramo i s Elizabeth Požar. Kći je našega kolege Petra Požara, a kako jabuka ne pada daleko od stabla – i ona je diplomirana novinarka. Studij je završila u Zagrebu. Život ju je nakon diplome nosio nekim svojim putevima, pa se tako na kraju našla u slastičarstvu.
– Prijateljica mi je otišla u Irsku prije dvije godine, tako da sam u stalnoj komunikaciji s njom i dobro sam upoznata s uvjetima života i rada gore. Bila sam u Irskoj, u Virginiji, deset dana, čisto da vidim hoću li otići tamo ili neću. Cijeli život učim i govorim engleski, tako da mi jezik nije nikakav problem. Ciljam pronaći posao negdje izvan glavnog grada, jer koliko sam upoznata sa situacijom u Irskoj, nama se u Dublin baš i ne isplati ići. Dublin je lijep, turistički je super tamo otići, ali posao treba tražiti izvan njega – kaže Elizabeth, kojoj je istekao ugovor o radu u splitskom “Biberon Cakesu”, pa je sad na raspolaganju irskim i britanskim poslodavcima koji traže mlade, ambiciozne, sposobne ljude.
A da je i sama takva, potvrđuje i njezina želja da o iskustvima u Irskoj piše, da nas svakodnevno izvještava o prilikama i neprilikama hrvatskih pečalbara. Good luck, Elizabeth!
– Znate i sami kakva je situacija u novinarstvu i koliko se ono promijenilo i u nas i u svijetu. Zato me ljubav prema kolačima i odvela u slastičarstvo, za koje sam se u međuvremenu prekvalificirala. No, to ne znači da ću se rastati od pisanja i novinarstva kao profesije. Pronađem li posao u Irskoj, rado ću pisati blog o svojim iskustvima.
www.tomislavnews.com/ Izvor: Slobodna Dalmacija/ Foto Pixel, ilustracija
