TG Vijesti

FOTO/PRVI INTERVJU : ANAMARIJA JONJIĆ, USPJEŠNA I DAROVITA GIMNAZIJALKA IZ KUPRESA

647Pregleda

Prošle nedjelje Anamarija Jonjić, petnaestogodišnja učenica Opće gimnazije iz Kupresa, osvojila je drugo mjesto na natjecanju u Preponskom jahanju. Djevojka koja se bavi pomalo opasnim sportom obožava jahanje na konjima, sudjeluje na turnirima, ali je i darovita slikarica…

O ljubavi za konje, za jahanje, za natjecanja, te o slikarskom talentu i još nekim zanimljiv temama razgovarali smo sa simpatičnom, vrijednom i darovitom djevojkom Anamarijom, čija je majka iz Tomislavgrada-Brišnička, a otac iz Kupresa- Zvirnjače.

Anamarija, za početak, čestitamo na osvojenom drugom mjestu na Preponskom jahanju. Gdje je održano natjecanje i koliko je bilo natjecatelja/natjecateljica?

Hvala. Natjecanje je održano u blizini Sarajeva i bilo je 40 natjecatelja u 4 visinske kategorije ( Caprili test, Mondo Commerce (prepone od 40 cm), rastuće poteškoće (prepone 50-70 cm) i Basquil Challenge (prepone do 100 cm) )

Je li utrka bila na hipodromu ili na poljani?

Ovaj turnir se održavao u parkuru koji je bio nogometno igralište lokalnoga kluba, travnata podloga dimenzija 80×50 m

Što znači preponsko natjecanje u jahanju i koliko je duga trkačka staza?

Preponsko jahanje je Olimpijska disciplina konjičkog sporta u kojoj jahač i konj prelaze zadanu stazu s preponama u što kraćem vremenskom periodu bez kaznenih bodova (jedna srušena prepona daje četiri kaznena boda). Težina utakmica se ogleda u težini nailaska na prepone kao i visini prepona.

Od kada se baviš jahanjem, od kuda ta ljubav za konje, za taj sport, u kojemu i nema mnogo žena?

Prvi put sam jahala kada sam imala oko 5 godina i od tada imam neopisivu ljubav prema konjima. Mama je bila dobra prijateljica sa vlasnikom konjičkog kluba „Konjanik“ na Kupresu i kada je otvorio klub pozvao ju je da dovede mene i brata na jahanje. Tako sam i počela tamo učiti jahati i ostala sve ove godine.  U KK „Konjanik“ bavimo se rekreacijskih jahanjem i dolaze nam jahači iz cijelog svijeta. Preko ljeta i radim u tom klubu i jašem sa gostima po Kupreškom polju i planinama. Ujedno i treniram mlade konje i obavljam poslove oko svih konja i štale skupa sa prijateljicama koje rade tamo skupa sa mnom.                                                                  

Ljubav za konjičkim sportom kao što su prepone, dresura i ostalo, dobila sam zahvaljujući Konjičkom klubu „Stina“ iz Gruda. Za taj klub sam saznala sasvim slučajno (iako sam i viđala vlasnice kluba u klubu na Kupresu, ali ne znajući da imaju klub) kada sam saznala da je moj najdraži konj tamo. Tako sam 31.6.2016. otišla da ga vidim i pokušam jahati prvi put u manježu, inače sam uvijek jahala na otvorenom prostoru. Svidio mi se klub jako i konji, a ljudi pogotovo! Dolazila sam  dva puta godišnje na zimske i ljetne kampove u taj klub i upoznala mnogo novih prijatelja i naučila mnogo toga novog.

Jesi li članica nekog Konjičkog kluba i od kada?

Članica sam dva kluba: HKK „Konjanik“ Kupres od 2011. i HKK „Stina“ Sovići (Grude) od 2017. godine. Prigoda mi je ovo javno zahvaliti gospodinu Mati Rebrini što mi je omogućio da naučim jahati i boraviti u njegovom klubu i sestrama Mariji Mikulić (Pejić) i Melani Pejić što su mi omogućile odlazak na natjecanja i dolaske u njihov klub u Grudama. One su me naučile mnogo toga novoga što se tiče konja i konjičkog sporta.

Koliko puta tjedno treniraš?

Pokušavam jahati što češće mogu, dok je škola,obično vikendom, a ljeti sam svaki dan sa konjima. U Grude idem nekoliko puta godišnje i treniram dresuru i preponsko jahanje.

Imaš li svoga konja ili je klupski na kojemu se natječeš i kako mu je ime?

Konj s kojim se obično natječem je Hanna, predivna bijela arapska kobila i ona je u vlasništvu Konjičkog kluba „Stina“, koja me na svakom natjecanju oduševi poslušnosti i s kojom sam osvojila jedno prvo i dva druga mjesta na natjecanjima do sada. Također sam jahala na jednom turniru predivnog arapskog kastrata Kadiju, također konj od KK „Stine“ koji me također oduševio.

Oduzima li ti mnogo vremena treniranje, budući imaš obveza i u školi?

Da, treniranje  mi oduzima mnogo vremena, ali pokušavam uvijek sve uskladiti, tako da mogu stići i učiti i ostaviti vremena i za  neke druge aktivnosti i hobije.

Ovo prošle nedjelje nije bilo tvoje prvo veliko natjecanje, možeš li se prisjetiti prvog natjecanja? Koliko ih je bilo do sada?

Da, ovo mi nije bilo prvo natjecanje, do sad sam ih imala, uključujući i natjecanja s kampova, četiri. Prvo natjecanje mi je bilo na ljetnom kampu u „Stini“ 2017. iz dresurnog i preponskog jahanja. Tada sam osvojila drugo mjesto u dresurnom jahanju s Hannom.

Jesi li imala nezgoda, pada s konja, na treninzima ili na natjecanjima?

Do sada sam pala oko 23 puta s konja, ali nijednom na treninzima ili natjecanjima, samo na terenskim jahanjima na Kupresu, ali nikad se nije dogodilo nešto baš ozbiljno.

Možeš li opisati kako se osjećaš dok „letiš“ na konju?

Osjećaj „leta“ na konju je neopisiv i vjerujem da nijedan jahač ne bi mogao to opisati, kao ni svoju ljubav prema konjima. To morate doživjeti pa znati baš kako je to, ali uz to što je neopisiv, osjećam se slobodno i kada sam s konjem imam samopouzdanja, oni su mi puno pomogli u životu i oko donošenje nekih životnih odluka.

Je li skupo baviti se ovim sportom i čija ti je potpora važna?

Da, skupo je baviti se ovim sportom, potrebno je priuštiti sve što trebaju konji, opremu, hranu, lijekove itd., a također je potrebno naći vremena i strpljena. Na prvom mjestu mi je najvažnija potpora roditelja, a na drugom mjestu također i potpora drugih članova kluba kao i prijatelja.

Koja je tvoja želja u konjičkom sportu, gdje bi se željela natjecati?

Moja želja u konjičkom sportu je sigurno nastaviti se natjecati, tek sam se zapravo počela ovime baviti i svaki put naučim nešto novo. Zato se nadam da ću svaki put biti sve uspješnija i naučiti mnogo više.

FOTO GALERIJA 1. – Anamarija i konji

U ovomu, rekla bih opasnom, ali i strasnom sportu, želimo ti mnogo uspjeha, i tvojim klubovima također, sada bismo željeli doznati više o još jednoj tvojoj aktivnosti, ljubavi, umjetničkom daru-slikarstvu. Od kada crtaš, slikaš?

Pa jest, uz ljubav prema konjima, jahanju, ja jako volim i crtati. Crtam od malena, ali sam se tek prije par godina počela baviti time ozbiljnije, više posvećivati toj ljubavi vremena  i pokušavam crtati što realističnije.

Od koga ti je taj dar ili ga jedina ti posjeduješ u obitelji?

Vjerujem da sam taj dar naslijedila od mame, koja isto zna predivno crtati i slikati.

Kada obično slikaš, imaš li neko određeno vrijeme ili po nadahnuću?

Obično crtam/slikam kada me nešto inspirira u bilo koje doba dana.

Što su najčešći motivi tvojih slika i najčešća tehnika?

Najčešći motivi mojih crteža/slika su konji i priroda, ali u zadnje vrijeme sam počela crtati i ljude, portrete. Uvijek mijenjam tehnike, pa nisam sigurna koju najčešće koristim.

Jesi li imala ijednu izložbu svojih slika ili su slike još uvijek samo za odabrane?

Do sad nisam imala izložba crteža, ali sam sudjelovala u nekoliko natječaja i također sam osvojila treće mjesto u BiH u jednom od tih natječaja.

Imaš li uopće slobodnog vremena, imaš li vremena za izlaske, za dečka…?

Pa, moglo bi se reći da nađem slobodnog vremena za šetnje kroz prirodu, obično šećem šumom i također volim fotografirati, pa kada šećem ponesem i svoj fotoaparat i uživam u prirodi.

Hvala Anamarija na iskrenim odgovorima i želimo ti zdravlja, sreće i uspjeha u sportu, u slikarstvu, u ljubavi!

Hvala i Vama i pozdravljam sve čitateljice i čitatelje Tomislavnews.com u domovini i inozemstvu!

FOTO GALERIJA 2. – Anamarijini crteži

www.tomislavnews.com / Ljuba Đikić/Foto: privatni album