Poštovani, evidentno je da prolazimo kroz najteže razdoblje rada u Tvornici, koja je, po svemu sudeći, došla do samog ruba provalije…
Podsjetimo, tvrtka je još od osnutka, tj. od 1979. godine uspijevala biti relevantan ekonomski čimbenik i prehranjivati brojne duvanjske obitelji. Svima je poznato da su u njezinoj izgradnji participirali i naši sumještani, mahom gastarbajteri , kako njihova djeca ne bi morala u svijet trbuhom za kruhom. I tijekom 1990-ih godina, za ratnih događanja, Tvornica je uspijevala pronaći tržište i poslovati pozitivno, proizvodeći pritom nove Vrijednosti, a ne gubitke.
Put od predratnih 400-tinjak, pa do današnjih 160 radnika bio je prilično trnovit, osobito od 2007. pa naovamo, kad se pod krinkom globalne krize otpuštaju radnici, umanjuju se njihova prava, diskriminiraju se i dovode do ruba egzistencije. Ne možemo se pomiriti s činjenicom da u vrijeme kad u našem najbližem susjedstvu niču novi pogoni za proizvodnju kabela, a slično je i u susjedenoj Hrvatskoj i Srbiji, Uprava Kapisa ima potrebu otpuštati radnike umjesto da zapošljava nove.
Dalje, ne možemo se pomiriti ni s činjenicom da će se sutra na cesti naći 50 naših djelatnika, tj. da će ih se žrtvovati za interese pojedinaca i podivljaloga neoliberalnog kapitalizma. Pozivamo našu političku elitu čija je jedna mjesečna plaća, aproksimativno!, u visini otpremnine radniku Tvornice za desetogodišnji staž, a koji će, opet ponavljamo, sutra biti na cesti. Neka se oglase i neka im ovo bude test!
Pozivamo i braniteljske udruge da dignu glas protiv otpuštanja onih koji su cijeli rat proveli u rovovima nastojeći sačuvati, između ostaloga, i ovu Tvornicu od uništenja , kako bi sutra imali gdje zaraditi kruh. Nisu tražili mirovine, nisu nagrađivani odlikovanjima, nemaju nikakve beneficije. Zar im još oduzeti i posao?
Pozivamo sve relevantne državne i županijske institucije da se pokrene revizija privatizacije, one iz 2001., ali i one iz 2006. kad je Tvornica predana u 100% vlasništvo tvrtki Kapis iz Slovenije.
Pozivamo i Upravu Društva da još jedanput preispita svoju odluku o otpuštanju jedne trećine djelatnika, a većina ih je iz proizvodnog pogona, te da problem pokuša riješiti unutar svoga menadžmenta koji snosi najveću odgovornost za ovakvo stanje.
I na kraju ono najvažnije: činjenica je da nas se pokušava zaplašiti i ucijeniti logikom bolje da radi iko nego niko, ali na tako nečasnu pogodbu ne možemo pristati jer je u načelu sindikalne organizacije solidarnost i skrb za svakog pojedinca. Stoga se iz ljudskih i moralnih razloga ne slažemo s Upravom Društva u vezi s otpuštanjem radnika niti za takav postupak snosimo ikakvu odgovornost, piše u priopćenju SSTKT, Izvršnog i Nadzornog dbora.
TN
