Sinoć je u dvorani Skupštine HBŽ u Tomislavgradu predstavljena knjiga SALIHA ISAKA : “DUVANJSKE PRIČE & LAŽI I PREVARE”. O knjizi su govorili prof. Mate Kelava, predsjednik Matice Hrvatske Tomislavgrad, koja je organizirala predstavljanje, autor Isak i profesorica Snježana Redžepagić. Svojom skladnim pjevanjem ovu ugodnu kulturnu večer uljepšali su članovi Pjevačkog zbora Matice hrvatske pod ravnanjem prof. Kristine Boras
Knjiga je objavljenja u nakladi Udruge „Naša baština“ iz Tomislavgrada. Mi objavljujemo neobično, a tako lijepo, zanimljivo predstavljanje knjige koje je izrekla prof. Redžepagić.
“Uz pozdrav izražavam blagu strepnju da ovo fascinantno i sadržajem bogato djelo neću predstaviti kako zaslužuje.
Ovim rukopisom se mogu pozabaviti i povjesničari, ekolozi, etnolozi, sociolozi …
Moj kolega je rekao da neće o jeziku. E, pa neću ni ja. Bitan je čovjek, ljudi iz knjige odlično komuniciraju sa sobom i svijetom, izražavaju najtananije emocije i misli, bez gramatike, pa ću je i ja potpuno zaobići.
Autor kaže: „Da bi imali dobar urod, treba imati dobru njivu. Gdje ćeš bolje njive od života i uroda od čovjeka“. Ova knjiga je njiva, svaka stranica je natopljena životom. Ja ću večeras zaorati jednu brazdu, nadam se dovoljno duboko. Ova knjiga će uvijek dati dobar urod.
Što je motivacija za ovo djelo? Autor ovako bogatog i osebujnog života sigurno ima više motiva za pisanje knjige. Ja ću odabrati, nadam se, onaj direktni pokretač. Isak kaže: „Ovim živopisom pokušao sam da u svome sjećanju sačuvam uspomene na sve drage i plemenite ljude. Zahvalan sam im na druženju !. Ta obostrana simpatija iznjedrila je ovo djelo, kroniku, koja nije klasična i upravo joj to daje posebnost“.
Vidimo da autor nije samo promatrač nego je i sudionik. Nije samo objektivan bilježnik, nego je i onaj koji proživljava.
Događaji su smješteni u prepoznatljivo vrijeme, ali bez suviše vremenskih ograda koje sjeckaju čitanje i odvlače pozornost čitatelja od događaja.
A događaji u duvanjskim pričama iznose cijeli kolorit jednog vremena s nevjerojatnom potpunošću.
Isak i ne pokušava jezičnom virtuoznošću i stilskim vrednotama jezika dočarati događaj. Ali ima dar pripovjedača i sposobnost odabira pravih riječi, te jednostavnom, čitatelju omiljenom, rečenicom reci ono što je „baš kako jest“.
„U toku agresije vrata Osanove gostionice bila su uvijek otvorena“.
Jedna rečenica, jedno vrijeme ! Prolaze ljudi, prolaze ratovi, ali zatvorena vrata nikad se više ne otvoriše. Koja vrata ?. Vrata uma i vrata srca.
A pored Osana, još je toliko likova sačuvano od zaborava zahvaljujući ovome rukopisu.
Svi smo u ovoj knjizi: Valjo, Mateško, Beca, Tvrtko, Pembić, Dlaka, Lazo Rubić, Harika, Derviša, Žara, Milka, Jurišići, Parlovi, Markovići, Lika, Lejla, Mićo, Stipe Đivić, Virgilije, Zrno, Aziz, Okrugli, Sićina … i tako u nedogled. Više je ljudi u ovoj knjizi nego u gradu danas.
Autor ne plete priču oko jednog lika. Svi su na sceni i to daje čitatelju mogućnost da pažnju usmjeri u raznim pravcima i da svakim novim čitanjem pronađe nešto novo. Pravi katalog slika i svaka ima svoju priču, svoju scenu i svoju dramu.
I tako se prepliću ljudi i događaji i tkaju tkaninu života od uspomena i sjećanja. Nema uzroka, nema povoda, nema tumačenja. Sve je tako kako je bilo.
Nižu se događaji, vrijeme polako prolazi, a istovremeno se zaustavlja na svakoj stanici: školski dani, krađe voća, Harikine ocjene, prve ljubavi, ženidbe, Osanove zavrzlame, duvanjski šoferi, Plava ptica – prvi autobus, lovačke, ribarske i birtijske priče, studentski dani, odlazak u tuđinu …
I opet nema kraja nabrajanju. Sve je natopljeno istinskim razumijevanjem čovjeka i svega onoga što ga čini čovjekom.
Posebnu draž pričama daje humor, što je odlika dobrog pripovjedača i promatrača. Neke anegdote izražavaju onaj istinski smijeh i prepričavat će se ponovo i opet i to je već za neke čitatelje sasvim dovoljno.
Javno vađenje Leninog zuba gdje se iskazala naša draga zubarica Jelena s tek jednogodišnjim radnim iskustvom. Izvađen zub je njena pobjeda i pobjeda cijele ekipe i razlog za opću radost. Koja vremena, kad je izvađen zub povod za to.
Humor i smijeh izazivaju pravila mimoilaženja na Privali, Valjino parkiranje kamiona s prikolicom, prva pijanstva, tv snimanje kovačnice, podjela ulovljene ribe i tako u beskraj.
Ove anegdote pružaju čitatelju pravi užitak i materijal za dalju priču i širenje iste. To je i osnovni smisao ovoga rukopisa. Autor je zapisao priču i oživio priču.
Drugi dio knjige Laži i prevare daje sliku dešavanja u redovnom poslovanju na investicijskoj izgradnji i nije vezan za Tomislavgrad osim manjim dijelom na izgradnji objekata Bolnica, Robna kuća, Plastika itd. Ima posebnu težinu i donekle kontraverznu, a u nekim vremenima i opasnu materiju. Sadržaj je pisan na temelju osobnog iskustva i teži je za čitatelja izvan struke. Suština je stalno traganje za istinom i otkrivanje iste, suprotstavljanje autoritetima, režimima, lažima i prevarama.
I opet je u centru čovjek koji ponosno nosi tu titulu – sam autor. Nakon čitanja ovoga djela moraš osjetiti poštovanje prema autoru.
Za čitatelja će biti posebno zanimljiv dio vezan za TE Kongora čijoj se izgradnji Isak snažno suprotstavlja i kao stručnjak i kao čovjek.
Iako na prvi pogled nemaju povezanosti, oba dijela, Duvanjske priče i Laži i prevare, imaju isto vezivno tkivo – život.
Isak nije nostalgičar. On živi u svom vremenu, aktivno sudjeluje u svakoj sredini i hoda stazom života otvorena srca i uma, bez predrasuda.
Samo je čovjek odrastao u vremenu kad je ključ od ulaznih vrata stajao na zidu pored vrata mogao napisati ovakvo djelo – neopterećeno zaprekama politike, sukoba, ratova ili stereotipa.
I na kraju moram otkriti i Isaka pjesnika, koji osjeća da samo ljepota našega kraja daje bezvremenost našoj prolaznosti. „Nad Duvanjskim poljem plavetnilo uz mali povjetarac. Božja ljepota. A na vrhu planine Vran, Malovan, Čvrsnica i Jelovača miruju oblaci.“
Savršeno a naše !
Najljepši poklon koji srce može primiti su nečije uspomene i sjećanja.
Hvala Salihu Isaku na ovome poklonu”, kazala je profesorica Snježana i probudila emocije nazočnih u dvorani, a vjerojatno će i sve one koji pročitaju ovaj tekst.
www.tomislavnews.com / Foto: Mahira Isak
