BOŽIĆNA NOSTALGIJA
U kućama svjetluca okićeni bor,
a prtinom snježnom čestitari gaze.
Djeca vire kroz zaleđeni prozor
i kad ih spaze,viknu: “Mama, dolaze!”
Začuju se koraci kroz prostrtu slamu
i stresanje snijega s mokrih kaputa.
Radostan smijeh uz veselu galamu-
toči gazdarice, treba nam ljuta!
Sjedaju za stol uz običaj stari.
Prigodna zdravica i šnita pršuta.
I od nekud se već čuju komentari:
“Bogme ga trpa, ne vidi se puta!”
Stari susjed ustaje kao da sluti,
navlači kaput, škiju puši.
“Ajmo ljudi, valja nam krenuti
dok se još može,da nas ne zapuši!”
I povorka kreće kao da se prikrada,
zamagljenog daha i rumenih lica.
Ispod granja kraj snježnih arkada
gdje sama živi jedna staričica.
Božić je, preskočiti se ne smije!
Sigurno ih čeka s naloženom peći,
gdje miriše kava i gdje kupus vrije,
a kad joj dođu-nigdje kraja sreći!
Davno je bilo, ostala je sjeta!
Tko nam je ukrao onaj Božić stari
kad tinjala je radost ovoga svijeta
i kada nam sreća srca ozari?!
Nema starice, ni snježnih arkada.
Niti prtinom snježnom gaze čestitari.
Nema veselja-ni pjesme nema sada,
a odavno je umro i naš susjed stari.
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com / Foto ilustracija
