Jučer, na Ivanjdan (27.12.2018.) članovi PD “Orlova stina” Tomislavgrad odradili su tradicionalni zimski uspon na najviši vrh Čvrsnice, Hercegovine, ali i svih prostora na kojima žive Hrvati, na Pločno (2228 metra n/v).
Uživajući u 10 sati hoda po zimskim uvjetima, buri, minusima, dubokom snijegu, te upadanju u kleku. Idući u smjeru od Barzonje preko Bara do Pločnog i natrag pregazili su 23 km, javili su nam iz PD”Orlova stina”.
Malo opširnije o ovom usponu doznali smo od člana “Orlove stine” Marija Kovačevića.
– Jučer oko 6 sati iz grada smo krenuli: Marin Rados, Stipe Jurić, Ivo Bakula, Josip Zvonar, Stipe Vukadin, Adam Lučić i ja, a svi smo članovi Planinarskog društva “Orlova stina” iz Tomislavgrada. Uspon smo počeli s glavne ceste, s južne strane u 7,15. sati, a vrijeme je bilo sunčano, vedro, idealno za planinarenje, iako je, naravno, bilo hladno i snježno pod nogama. Penjući se vidjeli smo helikopter koji je kružio iznad nas dovozeći vojnike na smjenu, pa smo se šalili kako smo nismo znali da leti iznad Čvrsnice, mogli smo u njemu, a ne pješačiti. Na najveći vrh Čvrsnice izišli smo u 12,15 sati. E tu je baš ljepota, jer pogled i priroda koji se pružaju u zimsko vrijeme s Pločnog ne može se riječima opisati, treba to doživjeti, a mi nismo ni svjesni što imamo u svojoj blizini. Bilo je jako vedro, pa smo vidjeli more, Brač i Hvar, ili nam se samo pričinilo? Kad smo se nauživali gledajući i snimili prekrasne fotografije, zalegli smo malo se okrijepiti. Kažem malo, a ponijeli smo sve što je ostalo na blagdanskom stolu, a toga, vjerujte, nije bilo malo, pa nam božićna meza nije propala, je, falila nam je francuska salata, pa smo nekako i bez nje izdržali! Kad smo krenuli računali smo skinuti koje kilo i potrošiti kalorije nagomilane za božićne blagdane, a ne znam baš nakon ove okrijepe…?
Pri povratku smo upali u neku kleku, što nas je jako iscrpilo, svaki korak je bilo propadanje u snijeg dubok preko jedan metar, ali, bio je to dodatni planinarski izazov, jer se malo tko i od planinara zaputi na Pločnu u prosincu i po snijegu, ali isplati se. Zaboravih reći da je s nama, ustvari stalno ispred nas išao i pas Stipe Vukadina, belgijcki ovčar Roki, on je bio neumoran, prvi je izašao na vrh Čvrsnice.
Vratili smo se točnu u minut kad je sunce zašlo, dakle u 17, 20 sati, opijeni ljepotom zimskog ugođaja uspona na Pločno-kazao nam je jutros Mario, oduševljen jučerašnjim planinarenjem.
